U svijetu prasine
Marinko Stevanovic
magija rijeci
ove rijeci su sjeme
za neko novo vrijeme
a ni je nisam znao
sta sam sve zasijao
kada zatvorim oci
vizija ko iz cesme
bez prestanka se toci
u nove i nove pjesme
i u svakoj je rijeci
skrivena magijska moc
sto mozda srce lijeci
sto mozda razgoni noc
a ja ko neka luda
opcinjen vizijama
vjerujem da se cuda
kriju u svima nama
i kada vatra plane
obasja tamu noci
tada Nebo postane
praznik za nase oci
tebi sto upravo citas
sta bi bila ova vatra ako tebe nema
kada tvoje oko klone i ona zadrijema
ti u stvari krenuo si preko ovog zara
zato nemoj sad da ruzis ubogog pisara
***
Reci mi da me volis
Pa neka bude i laz
Ja cu ti vjerovati
Reci mi da me volis
Reci da mislis na me
Reci da sam ti drag
Reci mi da me volis
Pa neka je i laz
Ja cu ti vjerovati
Al nemoj nemoj reci
Da sam ti samo drug
Necu ti vjerovati
Ti si tako daleko
Ti si tako daleko
A ceznja moja je tu
Ti si tako daleko
Ti si tako daleko
A nada moja je tu
Ti si tako daleko
Ti si tako daleko
A pjesma moja je tu
Ti si tako daleko
Ti si tako daleko
Do kraja svijeta
si daleko
Do vrha neba
si daleko
Do mora sinjeg
Do zavicaja
Do sna
Ti si tako daleko
Ti si tako daleko
***
Lezis usnula kraj moga ognjista
Iskre se roje ko vatrene pcele
Neka svi znaju da bas tebe volim
Neka se dive i nek se vesele
U kolo zovem sve nocne leptire
I sovu i mjesec i zoru da rudi
A ja se goloj sad boginji molim
I kada svane da me ne probudi
Neka me snovi preko svih tih gora
I aviona i tromih vozova
Donesu tamo do tvoga dvora
Pa da provirim iza prozora
Da se uvucem ispod jorgana
Do tvoga srca do tvoga dvora
***
Danas sam opet molio za novac
i sada sitninu brojim
Eh kad bih mogao u taj avion
doletio bih ti iako se bojim
***
Budim se prije zore i kuckam po tastaturi
Noc je olovno teska a ti si tako daleko
Mjesecu tihoj ladji odjednom negdje se zuri
A ja ostajem ovdje gdje sam te i do sad ceko
Budim se prije zore i kuckam po tastaturi
Mamurne pomracine vijaju koprene noci
Zatvaram sve prozore i molim vrijeme da stane
U moju prasljivu sobu ti nikad neces doci
Biljezim u agendu sve svoje dosadne dane
Mamurne pomracine vijaju koprene noci
Htio bih da se vrate djetinjstva vjecni izvori
Vocnjaci procvjetali behar ti prekrio grudi
Da mrkle ove noci u meni opet razgori
Taj pozar sto se evo ponovo u meni budi
Htio bih da se vrate djetinjstva ludi nemiri
I zemlja uzorana ceka me da je zasijem
Sjemenom i vremenom i pesnicom i desnicom
I da li imam snage i da li imam vremena
Jer ja sam do sad letio za svakom umornom pticom
Budim se prije zore i kuckam po tastaturi
ti si bila moja vila
ti si bila moja vila
opancarka i bez krila
srecu si mi donosila
ispod skuta si je krila
kada si mi dolazila
zlatom bih te okitio
samo da sam bogat bio
sjajnu bih ti zvijezdu dao
al je oblak naisao
i oluja i mecava
to je strava mjesec dana
iz bezdana kisa lije
od Beca do Bezanije
maglusina siva neka
nema zvijezde ni za lijeka
a kada je kisa stala
opancarko moja bajna
ona moja zvijezda sjajna
negdje je u more pala
Ovo vam ne smijem ispricati
Ovo vam ne smijem ispricati:
Jer ona je jos ziva
I on je jos ziv
I ja sam jos ziv
zaljubi se vrabac
zaljubi se vrabac
ali bijese stidljiv
pa je zazelio
da bude nevidljiv
o tome kako sam se razocarao u ljubavi
i ja imah jeno srce
samo jeno vita jelo
i ja imah jeno srce
samo jeno tudja zeno
i ja imah jeno srce
jos davno ga tebi dadoh
samo jeno samo jeno
moja zeno moja zeno
u tom srcu bijese plamen
bijese iskra
bijese nebo
u tom srcu bijese sunce
bijese mjesec
u tom srcu bijese magla
bijese noc
bijese neki crni crni crni bor
samo jeno samo jeno
samo jeno samo jeno
ti mi ode vita jelo
ti mi ode tudja zeno
moja zeno
i odnese moje srce
samo jeno samo jeno
i odnese s njim i plamen
i odnese s njim i iskru
nebo sunce mjesec maglu
a ostavi meni noc
i taj crni crni bor
molba
ako neko krene da presudi svijetu
nek me ne poziva vise za svjedoka
ako neko krene da istjera pravdu
nek me ne uzima vise za vojnika
ako neko dodje da sahrani bijedu
nek me ne poziva vise za grobara
ali ako hoce da mi stvori zenu
neka me pozove jos imam rebara
jebivjetar
Sta sad radi Jebivjetar
Jebivjetar jebe vjetar
sta bi drugo
kad se uvijek samo mota
oko tudjeg plota
A kad vjetar obori plot
kad padnu zvijezde
kad padne kisa
kad padne snijeg
Sta tad radi Jebivjetar
On tada udari u bijeg
Samo tamo gdje bi htio
nikog nema da ga ceka
s kim bi jeo kuh'o pio
gdje bi se od kise skrio
gdje bi se od zvijezda skrio
Sta tad radi Jebivjetar
On bi nazad kad bi smio
hodam
hodam po ovim
zivotnim stazama krivim
ne znajuci sta bih drugo
nego da zivim
kad me ne bude vise
kad me ne bude vise
nebo ce biti tise
a u bezdan od snova
padace tople kise
u jednoj dalekoj zemlji
u jednoj dalekoj zemlji
u kojoj znace ga vrag
zapalio se stari panj
koji vise nikada nece
postati ni greda
ni bandijera ni prag
u toj dalekoj zemlji snjeznih vrhova
ne udara grom u koprivu
a ni djavo nije tako lud
da koprivom lijeci reumu
sve u svemu
to mi je sada bilo na umu
o ljubavi i mom beznacajnom srcu
hvala ti ljubavi
sto si moje malo
beznacajno srce
ucinila tako velikim
najdraza moja
1983. Vesni Rankovic
najdraza moja
tuzno je ovo jutro
a dusa razapeta u nama
trazi spas
najdraza moja
zasto mislis da su dobro i zlo
ovoga svijeta izvan nas
najdraza moja
tijela nasa pritiscu zemlju
a dusa ceka bozji glas
najdraza moja
kad bismo imali samo tijela
prah bi ostao iza nas
pateticna pjesma eh...
optuzila si me nepravedno
i osudila bez odbrane
bez dokaza
i svjedoka
ne postoje crne sijenke
ni kosturi oglodani sumnjama i strahovima
da nas prate
da nam prijete
draga moja
nismo nas dvoje nikome toliko vazni
ni nasa ljubav ni nasa patnja
niko ne vidi
niko ne cuje
tako si mi daleko
pisem a nema odgovora
idem a puta nema
saplicem se o sopstvenu sijenku
da se smijem samome sebi
da mi se rugaju jarebice i labudovi
da mi se rugaju usrani golubovi sa moga tavana
jer ih nisam pitao kako se iskreno voli
da mi se rugaju komarci sa ade ciganlije
jer sam zaboravio nase klupice
gdje su nas bockali ti mali vampiri
da mi se rugaju turisti iz budimpeste
jer sam zaboravio da si me drzale pod ruku
optuzila si me nepravedno
i osudila bez odbrane i svjedoka
pa i kad me ne bude vise
ustacu iz zemlje
sici cu sa neba
izrascu iz trave
doletjecu sa zvijezda
i pokusati da se odbranim
da se opravdam
da se pokajem
odlazimo
odlazimo
sa ognjista
na bunjista
sa zetista
na selista
prolazista
prkosista
i krijemo
sto nemamo
od poraza
od ponosa
ostajemo
iz inata
iz potrebe
iz navike
zivimo
od ideala
zavisimo
od budala
od uranka
do smrknuca
od svitanja
do pocinka
od nadanja
do utjehe
od nemila
do nedraga
nigdje nema
nigdje nema
nigdje nema
moga praga
ako moram da potonem
ako moram da potonem
necu kao trula ladja
potonucu kao sunce
sto se jutrom opet radja
sjeme dobra i zla
i sjeme dobra kao i zla
obicno nicu iz istog tla
cesto se pitam sta mi je bolje
da orem ili da plijevim polje
pokusaj proleterske pjesme
aj sto ruku nece da pruze
ali sto nas jos vise guse
zasto da njima cvjetaju ruze
dok se nasa ognjista ruse
ponovo pronadjeni stihovi
kada sam imao
nepunih 15 godina
zasto da moje jadne oci
uzalud traze cega nema
tamo je jedna
samo jedna
blistava zvijezda
tu se molimo nasem bogu
nasem duhu
nasoj svjetlosti
nasoj prirodi
a mrak polako pada
i prekriva me
crnim cilimom
ja ne mogu zivjeti
hladan u mraku
u dubini rijeke
jos se vide dani
krvavi od nase istorije
na zenitu isceznu
i posljednja tacka
crnila noci
mi smo nijemi
mi smo nijemi
i sami
i odbaceni
i zaboravljeni
i okovani lancima sudbine
za sebe
za njih
koji su tako zauzeti
rusenjem i zidanjem
koji su tako zauzeti
opsjenama
oni misle da su snazni
i svemu pisu zakone
oholosti i histerije
pod njihovim stopama
leze nase sudbine
oni misle da su mudri
potopili su zamlju
govorima o mudrosti
a srce im cizne za vodom istine
oni misle da su vazni
zapalili su carstva
neonskim bakljama
a ugasili stvarne iskre radosti
u svojim srcima
oteli su nam tisinu
oteli su nam tamu
oteli su nam mir
oni misle da su snazni
ali u nama je snaga trpljenja
i bozanska vizija iza okova tisine
mi dajemo smisao jedni drugima
iskrenoscu i povjerenjem
vidio sam snagu
u jednom autisticnom pogledu
vidio sam carstva
u jednim mirnim ocima
vidio uspavanog svetca
u tom pogledu koji bjezi
vidio sam izvore svih bajki na svijetu
u jednom iskrenom osmijehu
i princeve i princeze
koji se nikada nece pronaci
i znao sam koliko mi treba
taj nesigurni pogled
da me nauci tajnama trpljenja
da mi pokaze zakone tisine
da me nauci magiji trava
jer i ovaj svijet se vrti
oko sebe okovan nebom i tamom
i prozirnom prazninom vjecnosti
u dalekoj zemlji nekoj
u dalekoj zemlji nekoj
sokolovi gnijezda viju
a volovi zemlju riju
sokolovi povrh jela
a volovi preko sela
sokolovi da se cudis
a volovi da ih vodis
uzorase sve ledine
puteve i stranputice
al ne smiju na litice
da se popnu i da riju
gdje sokoli cudne tice
jos i sada gnijezda viju
(ovu pjesmu posvecujem Irmi)
bosanski haiku
kada mujo djogu kuje
gora odjekuje
ali kada se izuje
jos dalje se cuje
Poplava
( poruke sestri)
tu kod mene u sred beca
pada kisa sa tavana
sve je crno ispod kreca
a serpa je na sred stana
a u stanu ko na putu
bez prestanka kisa lije
ne pitaj me sad za zdravlje
o tome cemo kasnije
kaplje kisa kapljicama
u sred moga beckog stana
danas je bas kisan dan
a ja nemam kisobran
tebi je dosadno i bas te briga
sto ja lagano tonem u moru
puno pozdrava sa kupanja
nadam se brzom odgovoru
u sred ljeta kisan dan
u sred beca jedan stan
u sred stana kisobran
ali sa aspekta jednog beclije
kisa ne smije u stanu da lije
dacu oglas u novine
odricem se ovog stana
spavacu pod nekom lipom
ili ispod kisobrana
PA STA OSTA OD PATOSA
KAD JE PRESTALO DA LIJE
STADE L' KISA U TE SERPE
IL JE PROSLA KOD KOMSIJE
kod komsije isto lije
a jos ni kod kuce nije :-)
ne brinte se za moj patos
podigo sam ga na vrijeme
A STA CES SA PLAFONOM
POSTO GA NISI SPUSTIO NA VRIJEME
lako je tebi da me zezas
kad nemas poplavu ni smak svijeta
ja cu da gajim u stanu gljive
a spavacu ispod drveta
izvor
istina me vodi do izvora
hladne bistre vode sa kamena
radoznalo rekoh - gle izvora
steta samo sto nema imena
i ponos me vodi na studenac
hladne bistre vode ispod stijene
ja odlucno rekoh - moj studenac
neka bude jedino za mene
ali kad me zedj izvoru vodi
istom mjestu kraj istog kamena
usta samo raduju se vodi
onoj hladnoj slatkoj bez imena
vidio sam i ne sumnjam vise
vidio sam i ne sumnjam vise
da smo svi mi dio jednog tijela
da u nama savrsenstvo dise
da je ziva vasiona cijela
da su jedno i more i kise
sjeme klija iz sivog pepela
smrad djubreta u ruzi mirise
dok ja vucem breme svojih dijela
teret zemlje u brezi se njise
dok ja vucem breme svojih dana
kondor leti preko okena
dok ja vucem breme svojih nada
kondor leti preko okeana
dok ja vucem breme svojih zelja
kondor leti preko okeana
dok ja trazim smisao tog leta
u kavezu od sjanog metala
pcela leti od cvijeta do cvijeta
svoj put slijedi ta bubica mala
a ja velik tezak kao celik
vucem lance svojih ideala
u svijetu prasine
u svijetu prasine
sunce nije sunce
mjesec nije mjesec
nebo nije nebo
znanje nije znanje
samo je moc moc
u ovom svijetu magle i prasine
i sunce se cak radja i umire
ko je pronasao tajne izlaze
do svijeta iz koga ovaj izvire
u ovom svijetu magle i prasine
pjesma nas mami a strasti nas zare
slatko je slatko kad sam ljut na tebe
gdje su vatrogasci da gase pozare
ko je u pravu
to je tacno! - neko rece
drugi tvrde - to su lazi!
ima pravo samo onaj
koji krene da potrazi
poruka Borisu koji ide kod
wanga - kineskog majstora
ucitelj se raduje uceniku
a bogatas se plasi kradljivaca
ides li wangu kao student
ili kao lopov u stado ovaca
nije zlato sve sto sija
nije zlato sve sto sija
nije dobro sve sto prija
moja ili bilo cija
neka zivi poezija
nasao sam pravi plan
nasao sam pravi plan
otkrio sam pravi put
nabavio cipele
tek sad mogu ici kuda god zelim
kako je velicanstveno znati
ono sto su samo najsvetiji svetci znali
ne oni koji su cinili cuda
nego oni koje je cinilo cudo
zivot nije stvorila obicna materijalna sila
morala je biti nevjerovatna magicna snaga
kao sto je nevjerovatna prilika biti tu
cak kad bi trajala samo jedan jedini dan
ne postoje paralelni svjetovi
ne postoje paralelni svjetovi
samo jedan umnozen u zabludi
***
Realnost je kad vozac gleda naprijed
uspomene kad gleda u retrovizor
a ideali su kada bi zatvorio oci.
Ljubav je dar
neko rece
ljubav su ucenje i trud
a ja kazem
budi iskren
i vidjeces da je dar
ona je kao plamen
ne skaci nigdje
dovoljno je da si tu
Kurva
Da li je kurva robinja
il slobodni zanatlija;
ili je rob samo kad mora
a slobodna kad joj prija?
***
ja postujem njihov zanat
ali segrt ne bih bio
nepouzdan njihov alat
ni k'o klijent ne bih htio
On jedini se otkriva u nasem srcu.
On jedini se otkriva u nasem srcu.
Sta znace imena i rituali ako ti je srce prazno?
Sta znace sve te zvijezde i galaksije koje ispunjavaju nebo,
ako su su ti oci slijepe?
Mi imamo oci da vidimo svu tu ljepotu.
Mi imamo razum da shvatimo nase duznosti.
Mi imamo ljubav da bismo ga mogli prepoznati.
Mi imamo svoju licnost, kakav dar!!!
tamo gdje lopov ne moze da krade
tamo gdje lopov ne moze da krade
ni mac da sijece ni oganj da przi
gdje me moj Voljeni u narucju drzi
Istina je cista bez vjere i nade
***
a u svetoj knjizi stoji
ne moli se njemu glasno
jer on vec zna sta ti treba
i kad tebi nije jasno
istine su puti mnogi
svako ima svoj puteljak
ili neku stranputicu
i gradjanin a i seljak
kokos, srna, zec i medvjed
ili zmija ispod praga
bijeli viti lipicaner
ili neka stara raga
to sto stoji u knjigama
istine je samo sjena
rijeci nisu put do njega
jedinoga bez imena
jer ti za sve ime trebas
nekako ga moras zvati
on savrsen i bezgresan
nit je otac niti mati
sve te knjige koje citas
moras nekom prepricati
al istinu u tvom srcu
samo mozes prepoznati
jos u svetoj knjizi stoji
ne moli se njemu glasno
jer on vec zna sta ti treba
i kad tebi nije jasno
kako da ostanem budan
kada bi se kuhar kupao u supi
kada bi se mljekar banjao u mlijeku
rekao bih odmah koliko su glupi
zasto jednostavno ne skoce u rijeku
ali i ja isto kuharu sam slican
iz tamnice zelja ja vapijem bogu
da plivam u rijeci nisam sasvim vican
a u serpi corbe to vec lako mogu
da skocim u vodu panika me hvata
pa se brzo vratim u malenu sobu
iza resetaka skovanih od zlata
svojim nadanjima zacinjavam corbu
u knjigama svetim i knjigama mudrim
ja recepte trazim i zacine nove
onda na sva zvona ja komsije budim
i ko me ne trazi i ko me ne zove
na kulu se penjem vicem iz sveg glasa
na kupanje zovem usnule kuhare
u plitkom tanjiru corba se talasa
a u srcu gospod puni mi pehare
i tiho me budi iz bistrih dubina
necujnim sapatom zaljubljenih vila
opojnim mirisom bozanskoga vina
i tihim treptajem andjeoskih krila
zelim da ostanem budan ovo vece
kraj srebrne rijeke sto u tami tece
neka pjesma bude molitva moja
neka pjesma bude molitva moja
neka tihi bubanj opet se cuje
neka sijenke budu duginih boja
jer Ono najdraze ponovo tu je
sam sa svojom tajnom tu u suhom gaju
obuzdacu nemir do iskonskog mira
nek vjertovi daha magle oduvaju
neka me opiju mirisi svemira
necu da budem rob prasine
necujni bubanj srce mi budi
i vjecnost izvire iz tisine
njezne me sijenke Voljenom vode
jer necu da budem rob prasine
Veliko Oko
Veliko Oko je u nasem oku
jasnovido i zvjezdano.
Da, mudraci su rekli
i slijepi ga mogu vidjeti!
bozansko samostvaranje
on kroz ovo tijelo
sebe stvara iz praha
udahnuvsi nama zivot
i sam nastaje od daha
on je ljubav
on je strah
on je zivot
on je dah
on je svjetlo
on je tama
na nebu je
i u nama
u biljkama
i zvijezdama
on nas stvara
od svjetlosti
od svetosti
Sebe stvara
u svakom od nas je
skriveni allah
ja cu ga zvati
bog i deva
mocno oruzje mu je
njegov dah
i srce moje slavuj
njemu pjeva
cudo nad svim cudima
ovo je cudo nad svim cudima
da nas Gospodar dise u nama
kondor ga slavi iznad valova
a sujetni pjesnik u pjesmama
pobozni monah njemu se moli
dervisi muce svoje tijelo
a onaj ko ga zaista voli
u svemu vidi Njegovo djelo
dah Svijesti
Behzadu
da dragi prijatelju moj
u nama je dah Svijesti
i Namjera i Volja i Put
ne necemo ga sresti medju zvijezdama
jer on spokojan i savrsen boravi u nama
on se otkriva u sred nase kuce
od njegove pjesme stide se slavuji
on licno u nama molitve sapuce
to je tajna nad svim tajnama
dozivi aha!
dozivi aha! koje je od vjecnosti vjecnije
dozivi aha! koje je krace od trena
i neka ti ne bude ni namjera ni zelja ni cilj
jer nije ljubav da te vodi zaljubljenima
ni dobro ni zlo da te vodi bezgresnima
dozivi aha! kao zelena svjetla semafora
ne zahvaljuj znacima smijece ti se raskrisnice
mozda ti se ucini da je tama da je sjaj
mozda ti se ucini da su ptice da je let
mozda ti se ucini da je miris da je cvijet
ili je mirisni cvijet tvoga tragalastva
dozivi aha! i suti ljudi ce ti se smijati
ne pjevaj pjesme mislice da je ljubav
ne savjetuj mislice da je mudrost
ne tumaci mislice da je znanje
i ne trazi mu polozaj medju zvijezdama
jer Tebi je mjesto na zvjezdanim stazama
pcela na cvijetu
pcela opijena mirisom nektara
medju lelujavim laticama cvijeta
potpuno se dala novi med da stvara
nozicama grebe po sustini svijeta
u njoj ritam meki uz muziku tihu
svu tezinu dana pretvara u sjene
i sve se sazima u suvisnom stihu
zalutalom ovdje zbog ljepote njene
pokusaj molitve zori
budim se
sve isto
sve cisto
oprano dahom
vezano prahom
nastaje i nestaje
i traje
i sta je
sta je to sto me daje
kuda je kad nestaje
odakle je kad postaje
sta je
sta je to sto me daje
pokusaj molitve vatri
iskre su u kamenu
a ne u plamenu
uspavani vulkani
talasima i olujama noseni
a neukvaseni
i neugaseni
nedodirnuto znamenje zemlje
sto vjecno traje
kroz plamen i nas daje
pokusaj molitve zemlji
u rukama grumen oranice
u prah se pretvara i nestaje
vjetru se trajanje predaje
umornim krilima jarebice
ranjenim grudima ratnikovim
nemirnim bedrima ljubavnice
i mirnim ocima prorokovim
cujes li
vjetrove zemlje
sto prah zivota u tebi viju
cujes li
tihe nemire vulkana
sto duboko u tebi nastaje
cujes li
nemirni damar zemlje
sto tebe kroz sebe daje
sjene su duhovi tame
sjene su duhovi tame bez lika
nastaju u pucijama trajanja
stvarima daju granice oblika
i kriju najvece tajne stvaranja
njihovi hladni pogledi po nama
ko teski okovi za svijet vezu nas
za stvari sto se predase dugama
za stvari sto se prosuse oko nas
i mene vezase hladnim lancima
za zemlju prikovase me zeljama
da letim ne mogu ovim veslima
ostati ne zelim medju zvijerima
kada bih imao krila leptira
i snagu vjetra sto nosi oblake
da li bih iz ovog malog svemira
ponio bar svoje uske sokake
ili bih na istom mjestu ostao
sjenama nemire svoje hladio
iz praha prkosom cvijeta rastao
iz tvrde zemlje korjenje vadio
pokusaj molitve vjetru
hajde vjetre druze stari
kada nosis sve te stvari
skini ovu perut tame
sto se opet lijepi za me
skini ove lude sjene
i njihove lance s mene
pa ako su tako lake
neka lete pod oblake
Simonis - princeza vizantijska
memljivi duvar sad je tvoj cuvar
mala Simonis carigradska kceri
sjene se lome na licu tvome
u mraku iza manastirskih dvijeri
kandila stoje kraj slike tvoje
mala Simonis purpurnorodjena
kandila boje sad lice tvoje
ali sa njega ne silazi sjena
kaludjerica tiha starica
prasinu brise i kandila pali
dal je posteno pobozna zeno
sto su dijete za carstvo prodali
da li su znali kad su je dali
matorom kralju da mu bude zena
da li su znali da li su znali
da ce ostati bez svoga imena
sad Simonida sa hladnog zida
bolnim ponosom krije uspomene
sad njeno oko prkosno gorko
skriva djetinjstvo neke druge zene
iz starog hrama siri se tama
drhtavi plamen baca duge sjene
kaludjerica tiha starica
brise prasinu al ne uspomene
iza svakog brijega
iza svakog brijega na kome sam bio
iste rijeke teku ista mora pjene
isti svijet je bio kad sam se rodio
isti svijet ce biti i poslije mene
na istim stazama kojim sam hodio
po istim morima kojim sam brodio
kraj istih oblaka koje sam lovio
kraj istih bogaza koje sam lomio
bice drugi ljudi neke tudje zene
u istoj prasini gdje sam ja sjedio
drugi ce djecaci sjediti za mene
u istom plicaku gdje sam ribario
drugi ce djecaci pecati za mene
ista bijela bedra koja sam zelio
drugi ce djecaci zeljeti za mene
iste one snove koje sam ja snio
drugi ce sanjari sanjati za mene
iste ove pjesme koje sam pisao
drugi ce pjesnici pisati za mene
ali u tom svijetu gdje sam se rodio
gdje talasi biju i mora se pjene
gdje sam od stihova sebi gnijezdo svio
niko nece moci da zivi za mene
neka
neka te duh odusevljava
neka te tuga rastuzuje
neka te sunce osuncava
neka te ruze rascvjetaju
neka ti vjetar grane njise
neka te vile ocaraju
neka ti ptice krila daju
leti visoko i jos vise
jer tu si sada i nikad vise
u starom kucerku
u starom kucerku od deset kvadrata
u skucenom svijetu pepela i blata
gdje se prah prkosa za stopala hvata
pao sam na zemlju negdje iza vrata
siromastvo svadje bolest i beznadje
sve sto se iskoti prvo mene nádjè
a ciganka rece da sam dobre srece
da mi sav taj akrep nauditi nece
na sramotu mojih ponosnih predaka
nisam izrastao u krsnog junaka
kraljevica marka niti hajduk stanka
a ciganka zumra stara lazljivica
zna da sreca prati obicno ludaka
moj komsija veseljak
moj komsija veseljak
kupi sjene u torbak
pa ih baca u budzak
da u njemu bude mrak
a u mraku on ce tad
uciniti neki jad
objavice nebu rat
polomice suncu sat
a i mjesec ko dukat
objesice na svoj vrat
ja ga zovem komsija
pusti sunce nek sija
neka sjeme proklija
vrati mjesec komsija
nak mu kurjak zavija
nije nebo avlija
nije zemlja nicija
nije polje da se kolje
nego da se zivi bolje
skulptura zene
zena
od kamena
besporocna
stijena
hladna
bedra njena
isklesana
od sna
orion
na nebu
orion
u meni
orion
a zasto smo tu
i ja i on
minijature
***
umorne vrane
posmatraju sa grane
dosadne dane
***
prvi mraz steze:
za granu pauk veze
posljednje mreze
***
malo ognjiste:
sirove glavnje pístê
- duhovi vriste
***
iskre se roje:
nose nemire svoje
u oko moje
***
opet sjecanja:
iz napustenog zdanja
odjek odzvanja
***
nasi djedovi:
i oni su nekome
bili sinovi
***
kisa kvasi tlo:
a sta ce isklijati
dobro ili zlo
***
sveti manastir:
unutra stado ceka
a gdje je pastir
***
stize proljece:
u vrtu prolaznosti
budi se cvijece
***
tu sam gdje jesam:
da li cu kada odem
biti gdje nisam
***
oblaci brode:
nebesko putovanje
ognja i vode
***
mravi u medu:
dok ih sudbina davi
oni je jedu
***
istrula klada:
nekad je bila jela
vita i mlada
***
ljuti dusmani:
prvi kog su sasjekli
- oni su sami
***
zgazeni pauk:
a niko nije cuo
ni krik ni jauk
***
svice novi dan:
na policu stavljam san
a uzimam plan
***
stecak u travi:
kosti mu pod nogama
studen u glavi
***
stecak kraj puta:
kada se dusa vrati
da ne zaluta
***
livada spava:
na zvijezdama trepere
nemiri trava
***
zena na plazi:
more joj budi zelje
vjetar je drazi
***
nakon oluje:
sto moze da ostane
jos uvijek tu je
***
sumski studenac:
vile mu od zubora
isplele vijenac
ispod rasutog svoda
od suhog granja
tiho protice voda
kao da sanja
***
celicno polje:
isklijale granate
da zivis bolje
***
som na udici:
i onaj sto ga lovi
visi na zici
***
spinne an der wand
am ende aller tage
eine blinde hand
***
sumski pozari:
nemarna ruka ognja
rasprema stvari
***
kad gosti odu
uvijek ostane neka
mrva na podu
***
u zavicaju
iza rasutog plota
sljive cvjetaju
kako da zaboravim
miris proljeca
i mome kraju
***
mala planinska kuca
ispletena od pruca
bila je moj dom
***
dok su gospodska djeca
jurila trotinete
ja sam jurio zeca
sad sam negdje daleko
zec je ostao tamo
taj mali sivi zeko
***
iznad vijekova:
prosule zlatne ptice
perje stihova
***
trazim posao:
neka mi usud vrati
sto sam imao
***
kad bih mogao
sve svoje zasluge bih
drugima dao
al ko jos zeli
ove nemire moje
sa mnom da dijeli
***
putnik u noci:
sova mu s krova huce
odu samoci
***
kad zivot mine:
suze ce preplaviti
polje tisine
***
izgnan iz raja:
samo jos da prozivim
zivot do kraja
***
poruka mira:
sve dok noc ne poludi
od Tvog dodira
***
dok brda gore:
zelim da vas ocaram
magijom zore
***
pjesma druida:
najmudriji da cuju
tajne Svevida
***
najvece tajne
otkrice ti se same
kad se ne nadas
***
predju zivota:
svevisnja ruka Volje
prede i mota
***
rijec carobnjaka:
i kad zvuci obicno
nije kô svaka
***
upoznaj Boga
ali jos prije toga
upoznaj Sebe
***
tajna magije:
sunce nije nestalo
kada se skrije
***
sta je smisao:
samo ces isklijati
tu gdje si pao
-------------------
DNEVNIK CAROBNJAKA
-------------------
***
za ovu gatku trebaju
tri dlake stidne s jezika
i prazno oko prstena
nacrtaj sunce na vodi
ali da nema talasa
sagori dlake na suncu
ali da nema pepela
prazninu svijeta ispuni
ali da nema kajanja
kada sve voda odnese
zelja ce da se ostvari
***
sakupi
ove
slicice
ispleti
vijenac
od pjene
mozda ce
osmijeh
blistati
kada se
sunce
ugasi
|
***
kada se
vila
probudi
plamene
rijeci
vjetruju
ako je
polje
zvjezdano
trave ce
rasti
plamenom
|
***
na kolju
glave
od zvijezda
nad poljem
mirisi
snova
kumova
slama
u ognju
neka se
spasi
ko moze
|
***
bez ognja
nema
magije
bez vjetra
nema
nemira
bez slike
nema
vizije
bez rijeci
nema
zapisa
|
***
skriveno
oko
u solji
vidi li
Sebe
na nebu
biserne
skoljke
otvara
cuje li
zhamor
dubina
|
***
prsti su
tajna
magije
bez lisca
nema
korjena
zvjezdani
zapis
sudbine
na dlanu
gore
quasari
|
***
svaki je
obraz
zakletva
bez lica
nema
osmijeha
kada te
rijeci
otruju
neka te
pjesma
spasava
|
***
kraj svakog
puta
kopriva
bez bola
nema
opreza
ako su
noge
nemarne
da li su
staze
pogresne
|
***
u svakom
cvijetu
molitva
vjetrovi
pisu
zakone
ako se
oko
odmara
planeta
nije
zaspala
|
***
koliko
puta
krenemo
svaka je
staza
odluka
ako te
vezu
principi
vjera ce
da te
odveze
|
***
bez ognja
nema
magije
...
...
...
zaledjen
dodir
slutnje
...
...
zakletva
|
***
...
...
...
dodji
vidi
pa idi
...
...
...
koliko
puta
krenemo
|
***
sakupi nokte u pijesku
izgrebi lice ponosu
naostri kandze prkosa
iskopaj oci sudbini
***
kloniraj deset macaka
i svakoj mozak izvadi
njihovih deset mjauka
postace tajna nauka
***
Bila je prelijepa.
Njena inteligancija je nadmasila
sve sto sam ikada mogao zamisliti.
Njene oci su bile plavlje od svakog neba.
Njen pogled je bio dublji od svakog jezera.
Njena kosa je bila sjajnija od svakog zlata
Zvala se Iskra.
Sreli smo se samo jednom
jedne samotne majske noci
ali nikad je necu mocu zaboraviti.
Imali smo jedan nerjesiv problem.
Ja sam bio realan, a ona nije.
Zivjela je samo taj jedan jedini tren
pojavila se umojij viziji
i nestala zauvijek.
***
Der Arbeitsuchende
ich habe heute die ehre gehabt
eine nummer zu werden
und zwar eine ganz besondere
nummer 108 die niemand
mehr heute wereden darf
***
Kako ja vidim Istinu
Kad dodje svjetlost - tama mora da nestane.
Kad dodje znanje - sumnja mora da nestane
Kad je tisina - nema buke
Kad je buka - nema tisine
Ko spava nije budan
Ko je budan - ne spava
Ko je rob - nije slobodan
Ko je slobodan - nije rob
Ko zivi - nije mrtav
Ko je mrtav - ne zivi vise
Sto je vjecno - vjecno je
Sto jeste - jeste
Sto nije - nije
Sto imam - imam
Sto nemam - nemam
Sto vidim - vidim
Sto ne vidim - ne vidim
Tu sam gdje jesam
Gdje nisam - nisam
Sta je bilo - bilo je
Sta ce biti - bice
Ako je zaba - nije riba
Ako je covjek - nije bog
Ako je riba - nije zaba
Ako je bog - nije covjek
Ako je hladno - nije vruce
Ako je divno - nije grozno
Ako je ljubav - nije patnja
Ako je patnja - nije ljubav
Ako je otac - otac je
Ako je majka - majka je
Ako je tvorac - tvorac je
Ako je sin - sin je
Ako je kuca - kuca je
Ako je duznost - duznost je
Ako je kazna - kazna je
Ako je poklon - poklon je
Ako si ti - ti si
Ako sam ja - ja sam
Ako je na nebu - gore je
Ako je na zemlji - dolje je
Ako je u meni - u meni je
Sta je na nebu - trazim gore
Sta je na zemlji - trazim dolje
Sta je u meni - trazim u meni
Ako je dato zemlji - zemljino je
Ako je dato nebu - njegovo je
Ako je da to meni - moje je
Nebo se kiti zvijezdama
Zemlja se krasi morima
A ja se radujem - zivotu
Zvijezdi je dato nebo
Ribi je dato more
Zabi je data bara
Pceli je dat cvijet
Meni je dat svijet
Veoma je jednostavno
Zivot nije vjecnost
Vjecnost nije zivot
Pitanje nije odgovor
Sumnja nije znanje
Zabluda nije istina
Ko trazi - nema
Jer misli da nema
Ko ima - ima
Jer zna da ima
Ko daje - zna kome daje
Ko gubi - ne zna kome daje
Ko uzima - zna od koga uzima
Ko nadje - ne zna od koga uzima
Veoma je jednostavno
Ko vidi - zna sta je dobio
Ko vidi - zna sta je nasao
Ko vidi - moze da dobije
Jer ko daje - zna kome daje
Ko ne vidi - i on moze da dobije
Jer ko daje - zna kome daje
Ko vidi moze i da nadje
Jer vidi sta je nasao
Ali ko ne vidi - ne moze da nadje
Jer ne vidi sta bi nasao
On mora da trazi
A ko daje - zna kome daje
Veoma je jednostavno
Kad je panj - panj je
Kad je plamen - plamen je
I plamen nije panj
Kad je pepeo - pepeo je
I pepeo nije plamen
I pepeo nije panj
Kad je cvijet iz pepela
Cvijet je cvijet
I nije pepeo
I nije plamen
I nije panj
Veoma je jednostavno
Kad je sjeme iz cvijeta
Sjeme je - sjeme
I sjeme nije cvijet
I cvijet nije pepeo
I pepeo nije plamen
I plamen nije panj
I kad je ptica od sjemena
Ptica je ptica
I ptica zaista nije sjeme
Veoma je jednostavno
Plamen moze biti iz panja
Pepeo moze biti iz plamena
Cvijet moze biti iz pepela
Ptica moze biti iz sjemena
Ali svi moraju doci na to mjesto
Gdje ce se njihova priroda ostvariti
Zivot je zivot i nije smrt
A kad je smrt - nije zivot
Dah nije obican vjetar
Dah je dah - i nista drugo
Moj dah - nije tvoj dah
Tvoje dah - nije moj dah
Cuj sapat tvoga daha u grudima
Udahni slatki miris zivota punim plucima
Dozvoli srcu da se raduje svjetlosti
I neka bude - sta biti mora
***
Kako ja vidim smisao
Ovo je zid i zid jeste
Zato sto jeste zid jesu i vrata
Ovo je kljuc i kljuc jeste
Jer jesu vrata i jeste zid
Kroz vrata mozes proci zato i jeste zid
Ponekad ne mozes proci
Jer postoji kljuc
Zid nije radi zida
Vrata nisu radi vrata
Kljuc nije radi kljuca
Ali ako ti tu nisi
Ima li ikakvog smisla
***
Nemoj nigdje stremiti!
Budi tu gdje jesi!
Budi to sto jesi!
Shvati to sto mozes!
Dobro je znati da su ideali iluzije.
To sto ce sve proci je dobra vijest.
Strasno bi bilo da nista ne prolazi!
***
Nije mi dovoljno da neko kaze kako postoji svjetlost.
Moram se uvjeriti da taj neko nije slijep!
I to je dovoljno! Tako ja vidim i trazim svoje ucitelje.
***
Zlo se moze smatrati kaosom u redu
nastalim nekim prethodnim malim
i na izgled beznacajnim uzrocima.
***
kada
postoji Sada
postojis i ti
***
Mnogi jednostavno vole
da se u pjesmi ogledaju
kao Narcis u onoj bari.
***
Vjera bez sumnje je
kao brava bez kljuca
***
Znanje bez argumenata je
kao rijeka bez vode
***
Ako ne postoji krajnja istina i ako svako znanje ima svoje granice
znaci da i argumenti imaju svoja ogranicenja?
Kako onda uopste nesto mozemo dokazati ako argumenti nisu dovoljni?
Kako mozemo znati da je nas dokaz dovoljan?
Ako postoji krajnja istina, kojim argumentima je mozemo dokazati?
Da li postoje apsolutno tacni argumenti ?
Ako postoji apsolutno tacan argument, onda je moguce apsolutno znanje.
Ili je apsolutno znanje izvan granica razuma?
Kakvo je onda to znanje koje se ne zna?
***
Pri rodjenju svako upozna Sebe,
ali je tada jos prerano.
U trenutku smrti takodje,
ali je tada vec prekasno.
A ja zelim da se vratim
Sebi svaki dan.
-----------------------------------------------------------
Copyright © by Marinko Stevanovic 2001 All rights reserved.