Ruke

SAMOTNI ®IVOT TVOJ

Samotni ¾ivot tvoj u sjeni vruæeg ljeta... Tihog ljeta sa cvrècima na grani, s oblacima i pticama u zraku, s nehajnim zapljuscima mora meðu grebenima, s kliktanjima galebova i blejanjima koza u daljini. Samotni ¾ivot u ljepoti neba i puèine. Oblaci i jedra plove u daljinu...

Biskup je stigao na na¹ mali otok. Lepr¹a na suncu dalmatika, razvijorio maestral baldahine i crkvene zastave, tre¹te glazbe i fanfare, bubnjevi mahnitaju, zvona zvone od ranoga jutra. Umjesto kadulja tamjani miri¹u. I nema ni cvrèka ni oblaka ni ptice, ni neba ni puèine. I ostao si stra¹no, bespomoæno sam s tom glavom punom tamne boli, s uhom razde¹enim, s okom umornim od nesna.

I uzeo si sebe zadirkivati:

"Oho, oho! Dajte mu oblak. Budite ljubazni i ne imajte drugih briga nego mu poka¾ite u bengalskom svjetlu kako para suklja iz kotla na vatri osvijetljena crveno, zeleno i ¾uto... Samo da se kadi, da ima dima, da je mutno... On za sebe izjavljuje javno: ja sam fantast! I ne govorite mi, do ðavola, tako patetièno STVARNOST! Ja ne volim ¾ene! Ja bez stida izjavljujem svima - oblake volim".

Pa objesite mu u zraku o nevidljivo tanke niti pauèine poveæi komad fine bijele vate i on æe cijeli dan prole¾ati na zemlji i muèit æe se da napi¹e pjesmu: Gle, bijeli oblak plovi s juga u pustinje neba... i dalje neæe znati od ovoga stiha. A zna da ni taj ne vrijedi, da je tako ne¹to bilo napisano u nekog pjesnika, pa se ljuti na sve druge pjesnike, sve su veæ opjevali, sve eksploatirali i prodali za sitne honorare, popili nove rakije pa pijani (cinièni gadovi!) zavirili kroz pukotine, kroz rupice i kljuèanice u kupatila i sobe gdje se kupaju i svlaèe debele ¾ene èetrdesetgodi¹nje koje bi umrle od stida kad bi za to znale. Dr¹æu za vratima kao majmuni i ¹apæuæi la¾u u po¾udi: "Gle, ja sam uzbuðen od toga! Ja sam inspiriran!

Mala, draga ¾eno, mene nema,

Ja sam...

pa precrtaju ja sam i napi¹u ja nisam, zatim i to precrtaju i napi¹u tvoje male grudi, a za sebe misle - sise. Tvoje bijele sise, noge, pa navi¹e, u sredi¹tu njene milosti, kako Hamlet ka¾e... Ah, ja sam stra¹no glup!

I namjeste se na stolicu pored kljuèanice i rade majmunske gluposti. A ono njihovo pa¾ljivo oko na kljuèanici zalilo se krvlju od ¾elje za onim debelim mokrim mesom ¹to je iza¹lo iz vode. ®ena gotovo ¾alosno bri¹e svoje meso kao ne¹to tuðe ¹to je izraslo iz njenog vitkog tijela i tim sporim tu¾nim kretnjama govori: kako sam onda bila zgodna, kako sam bila zgodna... I bri¹e ruke, leða, zatim grudi (velike i te¹ke), onda noge i mukli klanac (jadikovac) izmeðu nogu i dvije planine s druge strane, u¾ivajuæi pomalo (nesretna ¾ena!) u efektima trenja. A to njih (prokletnike) iza vrata i uzbuðuje - trenje, trenja, efekti trenja, sredi¹te njene milosti, tu¾na dolina biv¹ih radosti, bijela vrata - zid ludosti... i jo¹ kojekakve litanije erotomanske.

Tibulo! (rijeèi daje¹ ovdje uvredljiv smisao: pjesnik - la¾ljivac, mistifikator). "Ja ljubim Izidoru platonski"!

I kad je malo zatim gad do¹ao k sebi i u ¾alosnom razoèaranju ustanovio podlo nasilje nad svojim tijelom, tje¹io se lukavom rezignacijom: Ruke. Svemu su krive ruke. To je kod nas i kod majmuna koji jedini meðu ¾ivotinjama imamo ruke!"

I gledao je ruke. Ruke pametne i vrijedne, svemoæne i lukave, stra¹ne, zloèinaèke ruke. Mogu se stisnuti u ¹aku, ra¹iriti u lepezu i sklopiti u najropskiju molitvu. Njima se mo¾e dohvatiti no¾ i pi¹tolj i protivnièki grkljan...

Rukama se mo¾e zadaviti!

Ta ga je èinjenica zaprepastila. Ovim istim rukama kojima se miluje draga po kosi i pas niz dlaku, kojima se odmahuju pozdravi i ¹alju poljupci onima koji odlaze ili onima koji ostaju... Ruke rade, grade, stvaraju, onda opet uni¹tavaju i ru¹e ¹to su stvorile. Lude ruke. Ruke hvataju ruke, uvjeravaju se stiskom o meðusobnom prijateljstvu, bratstvu, solidarnosti i vjernosti do smrti, zatim ruke ustaju protiv ruku, bore se protiv ruku, sakate ruke. Ruke ubijaju ruke. Ruke ubojice.

Svemu su krive ruke, to je jasno. A da nema ruku? - nosovi bi nam se izdu¾ili u surle ubilaèke, bili bismo mali dvono¾ni opaki slonovi.

No ¹to ruke? Poèeo si sebe zadirkivati pa si preskoèio sebe i uzeo ogovarati pjesnike zbog "zgode u kupaonici" koju ti je povjerio znanac, pisac stihova? A ¹to je s tobom? Gdje si ti? Eto, poèinje¹ ponovo sa svojim zanovijetanjem. "Ah, onaj oblak, onaj oblak!" Dobro, nastavi. "Ne, motrio sam ga po podne, vjeruj mi, gore na terasi, le¾eæi ovako nauznak, kako polako i bezbri¾no plovi prema jugu kao kakva skitnica koja nikad ne zna kamo ide... Ne, ne, krivo i neuspjelo poreðenje, nipo¹to kao skitnica nego kao galeb ¹to leti u daljinu utopio je oblak u plavetnilu dubljem od svakog mora. Odlutalo janje bijelo u modre nebeske pustinje. Noæas æe ga napasti ljuti kurjaci (mislim vjetrovi) i sutra æu gledati njegovo bijelo runo rasuto po nebu... Ah, oblaci, janjadi nedu¾na!"

Kako bi ¾elio (pa èak i s ironijom, kao Aristofan staroga Sokrata) ljuljati lijepo svoj smrknuti pogled na bijelom oblaku pod ljetnim nebom u hladovini terase na lakom maestralu! Lagano prozraèno nebo, daleko, visoko. Nitko ga jo¹ nije noktom ostrugnuo, nitko jo¹ nije pljunuo na nebo.

- Pljujem ja na tvoje nebo! - a ¹to ti vrijedi kad to ne mo¾e¹ i uèiniti?

Nebo u visini!

Ali ja ti ga mogu unakaziti teleskopom! Otkrit æe ti taj protunebeski top strahovitih pertubacija, neoèekivanih lomatanja, divljih ¹ibanja prostora vatrenim repovima, tumaranja i sudara kugala, ru¹enja zvijezda, gmizanja maglenih spirala, unakrsnih oèijukanja svemirskih reflektora, nemira svjetla... Kao ¹to æe ti se lijepo lice Izidore ukazati pod mikroskopom u stra¹nom reljefu ko¾e s brdima i dolinama i tvoju uzvi¹enu ljubavnu strast progutat æe prljavi i masni ponori iz kojih rastu debele dlake kao trstike i ¹iblje iz moèvarnog blata.

Sasvim nisko kru¾e i cvrkuæu lastavice. Kao da ti netko sitno bode iglicama tijelo pa ne zna¹ da li je to od hladnog maestrala ili od iglièastog cvrkutanja u zraku. Lastavice gusto posipaju iglicama tvoje golo tijelo, pipaju te ¹iljastim kljunovima produ¾enima u cvrkut. (A da se nisu u¹uljale iglice borova kroz tihi podsvjesni ¹um u tvoje tajne misli?)

Zatim su opet sve zamraèile fanfare i bubnjevi.

Rastjerali su i miris karanfila ¹to su se crveno rascvjetali u teglama na terasi. Plemenit ¾ivot karanfila! Iz najogavnijeg ðubreta u tegli izrasli su u takav neizrecivi miris! Bojom i mirisom karanfil je divno izrazio sebe. A èime si se ti izrazio? Karanfil ima korijen u gnoju a iz njega je izvukao miris i crveni cvijet. A ¹to si ti izvukao iz gada ¹to ga nosi¹ u sebi? Kakav cvijet? Kakav obojeni miris? Kakav cvrkut ili daleki tajanstveni ¹um? Izvukao si zle slutnje i poganu misao: gle onaj èovjek onamo ima nos; to se mo¾e odrezati no¾em! A sve ljepote veæ davno su izrazile more, oblak, ptice, list, prije nego si ti poèeo mucati nekakve glasove i mazati platno bojama; prije nego si poèeo strugati konjskim repom po ovèijem crijevu razvuèenom na ¹upljoj drvenoj kutiji i to nazvao muzikom! Ptice se pla¹e nepristojnih zvukova tvojih mjedenih instrumenata u koje duva¹ da bi raspalio svoga sumi¹ljenika i uèvrstio njegovo rasklimano uvjerenje. Poslu¹aj cvrèke na èvorugama prastarih rogaèa. Osjeæa¹ li ¾eð za kristalno bistrom vodom u staklenom vrèu na bijelom stolnjaku po kome pada trak te¹kog podnevnog sunca? Ne spopada li te glad za gro¾ðem i smokvom i crvenom svje¾om lubenicom? Slu¹aj to ljeto na nategnutim svilenim strunama izmeðu sunca i zemlje kako dr¹æe, kako treperi na trbuhu tog malog sivog kukca koji æe umuknuti èim osjeti tvoju blizinu. Tko bi bolje izrazio ovo ljeto od cvrèka?

Zatim si motrio mrave kako vuku muhu ¹to si je maloprije ubio. Neprestano ti je dolijetala na lice i ¹etala oko nosa diveşæi se vjerojatno impozantnoj graðevini; dvadeset puta si je valjda otjerao. O, prokleta bila! Pa kad si je ulovio, uzviknuo si ushiæeno: nikada vi¹e od tebe zdrave muhe, ne zvao se ja Tobija - i tresnuo si je bijesno o terasu pa joj i palicom odrubio glavu. Koliko bijesa radi jedne tvrdoglave muhe koja je naprosto dolazila da se hrani na tvom nosu i ne sluteæi da ti smeta; bio bi bolje uèinio da si obrisao nos.

Sad je vuku dva glupava mrava, ¾ustro, pa¾ljivo: Ej, èekaj, brate, umorio sam se. Prihvati je ti ovdje za ovu nogu, a ja æu za krilo. ©to je ugojena, marva jedna! A za njima treæi mrav nosi hitro muhinu glavu i mo¾da misli: dobro je ovo za zimu...

- Prokleti filistri! Oni vode i ratove. Dao bih im i svoju glavu da mi je znati da li i vjeruju u boga. (Ovako okrutno tekao je sprovod Stendalova Juliena Sorela: naprijed tijelo a za njim posebno glava u krilu Matilde de la Mole, koja ju je ljubila u èelo).

I uèili su te: budi mrav! Mali tihi neprimjetljivi pametni marljivi strpljivi realist. Sitni ¹tedi¹a. Ljeti skrbi za zimu. A u ¹koli su ti tumaèili kako je to isto htio da ka¾e i veliki francuski pjesnik svojom basnom o cvrèku i mravu. Kako je, naime, bezbri¾ni flaneur i sezonski pjesnik Cvrèak pokucao jedne ljute zime gospodinu kuæevlasniku Mravu na njegova bogata vrata, na kojima je eventualno stajala i ploèica "Èlan dobrotvornog dru¹tva - prosjaèenje redarstveno zabranjeno". Kad je vidio gospodin Mrav kroz mali okrugli otvor na vratima da vani stoji odrpana i izgladnjela protuha, izderao se na naèin kako se veæ deru kuæevlasnici na boheme i prosjake; mar¹, mrcino lijena! ©to si radio cijelog ljeta? Krao, a?

- Pjevao sam. Ja sam, naime, poznati pjesnik Cvrèak, ako se izvolite sjeæati, pa sam kao takav...

- Pjesnik? Pjevao? A dakle - pjevao! Pa pjevaj, brate, i dalje, pjevaj! Sada, to jest, mo¾e¹ i plesati!

Quue faisiez vous au temps chaud?

Dit elle a cette emprunteuse.

- Nuit et jour, a tout venant,

Je chantais, ne vous deplaise.

- Vous chantiez? J'en suis fort aise:

Eh bien! dansez maintenant!

I cvrèak pjeva. Pjeva, uprkos vama i zimama, postojano i ¾arko kao ¹to sunce sja, pa budite mirni, gospodine Mrave, on æe i plesati. A ovdje ovi va¹i filistri vuku svoju krepanu muhu i misle da je to vrlo va¾no ¹to oni rade, da im se svatko mora ukloniti s puta, jer oni rade, oni, kamen do kamena i zrno do zrna, ne zijaju u nebo kao ti.

U uglu terase od zida do zida razapeo crni dlakavi razbojnik pauk jedva vidljive mre¾e i sunèa se na ulazu svoje rupe vrebajuæi na mu¹ice ¹to se lakomisleno i ludo igraju oko njegovih tankih niti. Tko zna koliko veæ dana stari bandit nije imao plijena? Strpljivo èeka sluèaj kao ribar koji je bacio mre¾u, zapalio lulu i èeka.

Motreæi ova prèkala, ove antipatiène grobare i le¹inare, oseæa¹ nesvjesno simpatiju prema crnom stra¹nom tipu tamo u uglu. Pa gotovo jednako nesvjesoo kao ¹to je nastala i ta nakionost, ¹tavi¹e prezirno i s nekom naroèitom mr¾njom, kojoj si kasnije od stida dao i neko "simbolièko znaèenje", zgnjeèio si one mravlje "radikalne socijaliste", a njihovu muhu dao gangsteru pauku.

- Tako! Radije razbojniku i gangsteru nego filistru! Jedan je razbojnik, kako znamo, bio i pjesnik! Filistar se nikad neæe pomiriti s obje¹enjaèkim crnim humorom jednoga kandidata za vje¹ala:

La pleuye nous a buez et lavez,

Et le soleil dessechiez et noircis;

Pies corbeaulx nous ont les yeux cavez,

Et arrachie la barbe et les sourcis.

Jamais nul temps nous ne sommes assis;

Pui, ca, pui la, comme le vent varie,

A son plaisir sans cesser nous charie,

Plus becquetez d'oyseaulx que dez a couldre.

Ne soiez donc de nostre confrairie...

II

Zvonjava, limene glazbe, fanfare i bubnjevi. Pra¹te mu¾ari. Velike crkvene sveèanosti. Sedam parobroda dovezlo pastvu iz tri susjedne dieceze. Prepun je gradiæ vjernika, usidjelica, starica u crnini s brojanicama od rogaèevih sjemenaka. Mnogo sveæenika, opatica, fratara bijelih, crnih, smeðih, mr¹avih, debelih, jako debelih, pa i jako, jako debelih...

- Bog vam blagosiovio salo, padre Crescencie! Uostalom, ima i neznabo¾aca te¹kih, bogu hvala i slava, al' njima se pra¹ta.

Ljudi vrve kao mravi: trèkaraju uokolo, susreæu se, pitaju, odgovaraju, ¾ure se s torbama i vreæicama s hranom, najednom zastanu nasred ulice, zamisle se u svoje cipele pa naglo potrèe i nestaju iza ugla.

Tamo se netko potukao. Kletve, psovke. Privezao mu je magarca za njegovu smokvu, pa ju je magarac obrstio, i vlasnik smokve prebio magarca. Javio se vlasnik magarca i prebio vlasnika smokve, a ovaj njega nogom u koljeno, pa ¹epaju sva trojica, to jest on i on i magarac i smiju im se sa strane, a netko cinièki primjeæuje: "to im ide tako svima po koljenu..."

Dolje sa obale èuju se povici "dolje Darwin! ®ivio gospodin bog!" Govori, psovke, glazbe: sveèanosti se odvijaju...

Ali iznad svega èuje se bubanj. Bubanj lupeta, pada kao bomba usred misli. Nema misli uz bubanj. Bubanj je magareæa ko¾a nategnuta na ¹uplji cilindar, a ima svrhu da èovjeka lupa po glavi.

- Ipak nisi iscrpio svoju te¹ku glavobolju tom ¹upljikavom definicijom. Sjeæa¹ li se rijeèi Maksima Gorkog: "Zlobno udaranje bubnja izazvalo je u meni ¾ivu ¾elju da ne¹to razorim, da polomim plot ili istuèem djeèake?"

Tambour! Osuðenika prati na strati¹te bubanj. Kanibali peku misionara uz bubanj. Vojsku prati u borbu bubanj. Kako bi se moglo biti junak bez bubnja? Borbeno odu¹evljenje je èisti, idealni, platonski bubanj. (Ono jutarnje lupanje sagova na dvori¹tu, kad sanja¹ da te lupaju lopatom po glavi, stoji vrlo blizu bubnjarskoj umjetnosti). I majmuni se hvataju na bubanj.

Nastoji¹ da ga ne èuje¹, da se preda¹ klarinetu, flauti, fagotu, pa makar i trombonu. No on se izdvaja, prepotentno se nameæe sluhu, lupeta, buba, kao i svaka budala koja svakako nastoji da se istakne, i konaèno èuje¹ samo njega: bum... bum... bum-bum-bum... Dzin-ba-rata... dzin... dzin... dzin... bum-bum. bum...

Zaklanja¹ glavu iza kakve god sluèajne misli:

- Dudov prelac... otmjen kukac... Onda ga opare vruæom vodom da ne pregrize nit i pèeli ukradu med i uz to je tjeraju iz njezine vlastite kuæe dimom goruæih prnja. Od niti naprave kravatu za Sachu Guitrya i fine, prozirne èarape za neku tamo lady Ipsweache, a med sipaju u zlatno grlo Begnamina Giglia. -

Bum... Bum... bum-bum..., buba budala i ne da misliti.

- O, gospode, zar je moguæe da ti godi ovo nemilo lupanje po ko¾i magareæeg roda? Ova ista strpljiva ¾ivotinja grijala je dahom svojim sina tvoga jedinoroðenog i spasila ga zatim od tetrarha Heroda Anntipe kad je ono bio dao klati djecu po Galileji; nosila ga je strpljivo na njegovim agitacionim putovanjima po Samariji i Judeji i donijela ga trijumfalno u Jerusalim uz burno klicanje naroda odabranog. O, gospode, zar nije u tvome premilostivom srcu stekla malo zasluge, da ga barem mrtva ne lupaju, kad je veæ batina mora pratiti za ¾ivota? Gospode, molim te za èitav magareæi rod, koji je toliko poni¾avan i vrijeðan u nadimcima glupih i indolentnih ni¹tarija, koji je stalan predmet ismjehivanja i povod mnogim otrcanim dosjetkama, koje su isto tako dosadne kao i ova posthumna magareæa pjesma. - Gospode, oslobodi, otkupi, za¹titi ovu dobroæudnu ¾ivotinju dugih u¹iju barem od ovog prekogrobnog knuta. Amen!"

I prasnuo si u smijeh nad svojom molitvom kojoj bi bio naslov "Molitva za magareæi rod"...

lII

Preko ulice, u velikoj ¹kolskoj sobi sveæenstvo sjedi za banketom. Sveæenstvo je umorno. Jutros je biskup slu¾io veliku pontifikalnu misu pod vedrim nebom na improvizovanom oltaru koji je poèivao na osam praznih vinskih baèava. Bakhus, koji je jutros jo¹ spavao u baèvama dok su na njegovim leðima slavili Jehovu, sada se razbudio i antièki raspojasao na gozbi ¹to ju je priredio domaæin ¾upnik don Toma u èast svoga pretpostavljenog presvijetlog biskupa. Marta i Marija, Sara i Rebeka prenose preko ulice iz susjedne konobe butelje i demi¾one vugave, grka, plavca i pro¹eka. Juèe su dokotrljali èetiri bureta pive. No treba odmah istaknuti da se u blagovaonicu odnosi i relativna kolièina vode u kojoj plivaju veliki komadi leda.

Slu¹a¹ sa zavi¹æu zavodijive zvukove stakla, kucanja èa¹a i fragmente zdravica:... "Kako je lijepo rekao sveti... (aplauz) I neka dragi bog po¾ivi na¹eg presvijetlog biskupa sa svima nama skupa!" Kucanje èa¹ama, aplauz, "bravo don Toma! Don Tomica jo¹ jednu, dajte jo¹ jednu..." Dobronamjeran duhovnièki smijeh bez ikakve zlobe.

- ®ivio presvijetli biskup!

Zatim (po svoj prilici) biskup, odgovarajuæi na zdravicu don Tome, lijenim, sanjivim glasom, u kome se osjeæa sretno zapoèeta probava, razoèarava te svojim vrlo lo¹im govornièkim darom: "Ab Jove principium, kako je mudro rekao Virgilije, obratimo se na¹em pobo¾nom zahvalnom Onomu, koji nam je udijelio ove krasne zemaljske darove... da bi tako ovaj na¹ dragi narod... (povi¹enim glasom sa izvjesnom srditom drhtavicom, upuæenom vjerojatno neprijateljima crkve):... jer nije istina da antemurale cristianitatis znaèi... A na¹ narod..." - tu je stao. Mir. Biskup se smeo u govoru i nervozno skuplja jezikom slinu po suhim ustima. Ne zna biskup ¹to bi s "narodom", pa je ponovio "a na¹ narod" i dodao "izmeðu svih naroda"... i opet pauza. Zatim: "moglo bi se reæi na svijetu"... i opet zbrka, uzaludno gibanje suhog ¾drijela, panièno prebiranje jezikom po rijeèima, kojih su puna usta, ali su sve nekako èudne i nikako ne pristaju, a ima èak i takvih koje bi najradije tresnuo don Floriu u lice, dakako, u èetiri oka.

- Ah, kakva je to muka, gospodine biskupe! Poznajem ja to èuvstvo. Pa kad vas ironièno gleda i u¾iva u va¹oj nevolji va¹ suparnik, kanonik don Florio, umjesto koga ste vi postavljeni za biskupa! Ne gleda vam ravno u oèi, nego najprije gleda u va¹ zlatni biskupski kri¾ na prsima, a onda vas svega nekako obuhvati svojim zlobnim pogledom i igra se s vama kao s kakvom stvarèicom, naprosto ¾vaæe vas oèima. Zatim, kao da vas je ispljunuo iz svoje pa¾nje, uzeo namatati krunicu oko ka¾iprsta, tobo¾e: no, biskupe, ja æu izmoliti jedan ruzarij da ti se bog smiluje dok se sjeti¹ to... o narodu...

O, dobro ja poznajem, presvijetli, takve zavidne zlikovce koji æe vas kasnije cijelog ¾ivota moriti ¹to ste zapeli u jednoj reèenici!

"O, don Florio, smiluj se, don Florio!" - tako vi sada jauèete u sebi, presvijetli. A don Florio je okrutan, ne da vam da se pribli¾ite va¹oj zapoèetoj reèenici. "Gle, kakvog su glupana postavili za biskupa!" misli on, a da to misli vidi se po svemu, po licu mu je razlivena ta misao, on to i ne krije. I èa¹u vina je ispio da bi vas ¹to bolje otjerao od va¹e reèenice. I smije¹i se, zlobnik!

Don Florio se zaista smije¹i i u¾iva. Fuæka on na subordinaciju! Pogledao u svoj zlatni sat (tobo¾e: "koliko to biskup stoji na ovoj postaji?") i zatim pritisnuo poklopac s osobitim u¾ivanjem - pik!

A biskup se jo¹ nije sna¹ao. Razapeo "narod" veæ i na Kalvariju i sad se èvrsto dr¾i Kalvarije, pa ponovo tjera narod preko "njegove te¹ke Kalvarije"...

Ali tada, ¹to se èesto de¹ava u takvim stra¹nim situacijama, pao mu ravno s neba na jezik jedan latinski citat bogzna iz kakvih starih seminarskih dana: "Jer kako lijepo veli Horacije ,Nihil est ab omni beatum'... i zato, mila moja braæo, gore srca, sursum corda!"

- Bravo! ®ivio presvijetli biskup! A jedan odvojeni krupni glas dobaci sentenciozno i dvosmisleno, dakle otrovno (dakako, glas don Floria): "Chi va piano, va lontano".

- Latet anguis in herba - odgovori biskup gorko.

IV

Sa dna uske, stepenaste, krive ulice, koja podsjeæa na stare marokanske kazbe, ¾uri se mali crni fratriæ. Konventualac. Jedan od onih skru¹enih prolaznika koji smjerno obaraju pogled ¹apæuæi ponizno "vermis sum" pa kad tako smjerno oborenih oèiju ugledaju crva na zemlji protisnu kroz zube "no, ipak ja nisam ti!" i zgaze ga s najveæim prezirom. ©iroko se razmahao fratriæ, pa onako malen i smije¹an sam sebi daje va¾nosti tim u¾urbanim zaposlenim hodom, "eto me, sad sam ja tamo." Zastaje kod svake stepenice da pridigne sutanu, koja mu je preduga, pre¹iroka i uopæe pregolema za to malo mr¹avo tijelo na kome visi kao da je (¹to bi rekao Tolstoj) vilama na njega nabacana.

Mete, nesretan, mantijom ulicu, vuèe za sobom vitice blanjevine, palice, krpice, konce, riblje kosti i pramove prljave vune, a u rukavima kao da su mu dvije vilju¹ke umjesto ruku, tako su mu dugi, ¹iroki, nespretni.

Vjerojatno je zakasnio na banket (mo¾da su ga i namjerno krivo uputili da bi ga se rije¹ili) pa je onako izgubljen u svojoj ogromnoj crnoj mantiji po ovoj pasjoj ¾egi tra¾io gdje su to ti popovi odvukli Presvijetloga na ruèak a da o njemu nitko nije vodio raèuna.

- Nikoga, ba¹ nikoga! Ah, bo¾e sveti! - uzdahnuo fratriæ iz dubine svoje ojaðene i zapostavljene du¹e.

Gleda¹ fratriæa sa osobitim zanimanjem, i palo ti odnekud na pamet da bi svakako trebalo da mu vidi¹ lice. I tada odjednom brzi, tako brzi zakljuèak da ti se uèinilo kao da ti je netko podmuklo pri¹apnuo: "ako ne pogleda gore kad bacim ovaj kamenèiæ, bacit æu ovaj veliki kamen - i pogledat æe, o, i te kako!"

Na ogradi terase bila su dva oveæa bijela èista kamena, a svaki je pritiskao po jednu nogavicu hlaèa ¹to su se su¹ile niz terasu kao ogromno slovo V. Odabrao si onaj veæi, pravilniji, koji si veæ godinama poznavao i koji je uvijek tako pritiskao po neki komad rublja, a sjeæao te svaki put kad bi ga pogledao na jedno isto ovako ljetno sunèano popodne kad si na ovoj terasi pisao ono svoje ¾arko ljubavno pismo ljubljenoj Izidori, koja je sada debela i ima vrlo ru¾no dijete. Tada si tim kamenom bio pritisnuo koncept pisma da ti ga vjetar ne odnese. Èak ti je onda bio sugerirao i jednu reèenicu u pismu: "te¾ak kamen le¾i mi na sreu"... Taj kamen u¹ao je tako u krug tvojih familijarnih, intimnih stvari u kojima patetièno poèivaju uspomene kao u grobnicama pod nadgrobnim kamenom na kome stoji urezano: Tu poèiva, ah, moja milena, koju skriva crna zemljica. I ovaj kamen ima svoj groteskni natpis (jer svi su nadgrobni natpisi uglavnom groteskni) - "Kamen moga srca". Odnio je vjetar i koncepte i ¾arku ljubav. Ostao je kamen, onaj isti bijeli èisti kamen koji pritiska hlaèe da ih vjetar ne odnese.

Cik! - kamenèiæ je pao ravno fratriæu na ¹e¹ir i odatle se odbio i dvaput odskoèio na ploèama ulice.

On je pogledao gore kao ¹to bi mo¾da upravo bio zavapio prema nebu: Isuse, gdje se to ovdje jede, a on je tako gladan, o bo¾e! Njegovo mlado djetinjasto lice nasmije¹ilo se ponizno laskavim osmijehom kojim kao da je htio reæi: Ah, ostavite sada to ¹to sam ja smije¹an... Ja sam siromah... moj otac... Ovako su me oni obukli... Nego, nemojte se ljutiti na mene...

- Molim vas lijepo . . Hvaljen Isus! -- Mo¾da vi znate da li je ovdje presvijetli biskup na ruèku?

- Nije, izvalio si kratko bez priprave, gotovo sasvim automatski, te si i sam pomislio kako se lako la¾e, pa si dodao srdito:

- Ne, tu nije. To je ¹kola.

- A rekli su mi, u ¹koli...

- E, onda mo¾e biti u graðanskoj. Ovo je puèka mu¹ka i ¾enska, to jest mje¹ovita, a graðanska, to vam je tamo, obalom, pa desno...

Fratriæ je osluhnuo. Èuo je glasove u ¹koli, pa je pogledao s nepovjerenjem:

- A ¹to je ovo? Ba¹ kao da èujem glas don Tome?

- Ah, to unutra? Glas don Tome? Domaæina? Kakav glas! To je èitava pripovijest, a ne glas! Ima ovdje neko staro englesko vojnièko groblje... No, mo¾da vam je to i poznato: borbe s Napoleonovom mornaricom i tako dalje? Ukratko, kad god engleska flota posjeti na¹e luke, doðe i ovamo jedan brod da polo¾i vijenac na to njihovo groblje. I jo¹ se ka¾e za Engleze "be¹æutni" i koje¹ta jo¹ nepovoljna! A zamislite, oni ovdje dr¾e i neku vrst konzulata i tro¹e funte samo radi toga groblja! Niste vidjeli dolje na obali konja s lanèiæem oko vrata i okrunjenog lava sa zavinutim repiæem i "Mon Dieu et mon Droit"? Niste? Ah, honni soit qui mal y pense, prekrstite se, èovjeèe; Grb! Usuðujem se tvrditi da su Englezi sentimentalna èeljad!

- Ali ¹to, upustio se ja tu u razmatranja... a vi umirete od radoznalosti! Dakle, do¹ao pro¹log ljeta, dakle prije godinu dana "Cowentry", razaraè, s vijencem. A vi znate kakve ¹e¹ire nose ljeti engleski pomorski oficiri? No, smije¹no ¹to vas i pitam, naravno da znate. One tropske, bijele, kolonijalne. E, pa gledajte, te se engleske vrèine (oprostite mi na ovaj higijenski izraz) neobièno svidjele jednom tu mladom dru¹tvancu (sin trgovèiæa, sin tvornièara riba, uèiteljèiæi, studentiæi, obijesna mlade¾). Odluèili oni, dakle, da se dokopaju tih engleskih plutaèa... Jer ti ¹e¹iri su od pluta, i to nekako naroèito impregniranog i ¹to ja znam. I, bogami, ukrali ih! To jest, ¹e¹ire! Po brodu dozvoljeno razgledavanje, ¹etanje, "pliz" i "hajudujudu", simo-tamo, napipali, udesili vje¹to, ne znam ni ja kako, jednom rijeèi - ukrali ¹e¹ire engleskim oficirima. Bruka, skandal, visoki gosti, mo¾ete zamisliti! A ¹to, da je onako "Cowentry" raspalio iz topova po otoku? A ratujte vi, gospodine moj, protiv tih sirovina i petroleja, a ¹to je najva¾nije, protiv Intelligence Servicea! Taj vam zna gdje tko pljune, èak i da æe pljunuti zna godinu dana unaprijed. I sad ovi tu nesretnici, koji su mogli mnoge majke u crno zaviti, osnovali dru¹tvo "Tropikon", to jest udru¾enje tropskih ¹e¹ira, pa sve jedan drugome: "Pliz Mister Kjuzm, aj dont nou, aj em veri, veri sori for ju, jes"... i sve tako, engleski. Ali uglavnom samo piju. To i sada unutra "Tropikoni" piju. Ka¾u - tropska klima, pa piju.

Jezik ti se uigrao kao glumac kad osjeti da je proizveo utisak i bio bi ti dodao bogzna kakvih izmi¹ljotina da nije fratriæ, koji je dotle sa razumijevanjem slu¹ao, bio odvi¹e gladan i po svoj prilici mislio na onu sjajnu trpezu s mnogo tanjura, èa¹a, èa¹ica, "uzmite, padre, malo sira i pr¹uta za introibo... hoæete li koko¹ji batak u sosu od laudamusa ili mo¾da zeca, dobar vam je kao ite nissa est...", pa je sasvim rastreseno rekao:

- Gle, kakvih sve ljudi ima! ... Onda, velite... ?

- Da, obalom, pa lijevo. Velika kuæa, zeleni prozori, balkon s cvijeæem. odmah pada u oèi.

- Mnogo vam hvala.

- Bogu hvala, padre Makako.

- Kako?

- Nikako, to jest ni¹ta. Rekoh "bogu hvala"...

Mali se konventualac opet sav uskome¹ao, uzmahao i odlepr¹ao niz ulièicu.

Jadan! Za¹to si se s njim ovako nemilo na¹alio? Valjda je cijelo dopodne, nesretan, trèkarao uokolo s onim golemim crnim suknom na sebi, pa je o¾ednio, pregladnio, iznojio se oèekujuæi nestrpljivo onaj uzvi¹eni trenutak kad æe - on, mali neznatni fratriæ iz novicijata - sjesti za isti stol sa samim presvijetlim biskupom. Mo¾da nije ni mislio na jelo, a da o piæu i ne govorimo (on bi, dakako, pio samo vodu za ruèkom), nego je ma¹tao jo¹ od pro¹le nedjelje kako æe on jesti s biskupom za istim stolom. To jest, taj epikurejski glagol "jesti" za njega tada nije imao nikakva osobitog, pa èak ni odreðenog znaèenja. Njegova fantazija vi¹e se igrala dirljivim slièicama na motiv "sjediti", "sjediti" i "biti" biskup i on skupa, u istoj sobi; biskup tu, na èelu stola, a on svega dva metra i dvadeset centimetara daleko od nega, pa je biskup za¾elio onaj mali komadiæak ¹eæerne glazure ¹to se odvalio od torte (poznati hir apetita poslije ruèka), proèitao je on to u biskupovim oèima te je skoèio odmah mali fratriæ (on prvi i jedini!) i pru¾io biskupu taj komadiæ glazure, a presvijetli mu se dobrohotno osmjehnuo: "Hvala vam, dragi padre Felice!"

A sada, eto, zakasnio je nepopravljivo, nenadoknadivo! Nikad vi¹e, razumijete li vi dobro tu rijeè - nikad vi¹e! I sva ta fratriæeva sublimna i - kako da ka¾em? - poetièna ambicija pretvorila se u najobièniju glad, u banalnu, surovu, nisku, pro¾drljivu ¾elju za hranjenjem, mljaskanjem, gutanjem... "o, batci, batci, peèeni!"

Tko zna gdje on, jadan, sada tra¾i tu nepostojeæu graðansku ¹kolu s balkonom i zelenim prozorima te se panièno pita: "Pada li ova odmah u oèi? No nema tu nikakvog balkona! A ona opet tamo s balkonom nema zelenih prozora! ... A rekao je: obalom, pa ... pa lijevo ili desno? Jedanput je rekao, èini se, lijevo, a drugi put desno? Zabunio se. No ¹to je zabuna, lijevo ili desno, to je pitanje? Ako je lijevo, zabuna je to, jer evo - lijevo nema te kuæe. A mo¾da je govorio samo lijevo? No da vidimo ipak "obalom pa desno..."

Na koncu veæ sasvim iznemogao od gladi i utuèen od ¾alosti namjerio se na Toninku, suludu ¾ensku, glave èupave kao metla i èvrstih, elefantskih nogu s ogromnim stopalima koje je obula u te¹ke mu¹ke cipele te je u njima mar¹irala kao soldat. Svakog je ljeta bila zaljubljena u drugog studentiæa, a neki su joj od njih i pisma pisali ljubavna, zbog zabave. I sama lunjajuæi uokolo gladna i umorna, bijeda nai¹la na nevolju, i sada ona vodi natrag fratriæa u ovu istu ulicu. Èudi se mali konventualac i ovjerava kako mu je reèeno da to nije tu...

- A reka vam je bit æe oni ludi, gore na teraci?

- Da, neobrijan... I sve je ne¹to govorio o Englezima i sve ne¹to... A ¹to to znaèi "tropikon"?

- I moj Tonko je sad u Engleskoj... Poznajete ga? On je isto ¹tudijent, za in¾injera...

I dok ti ovako smi¹lja¹, eno zaista fratriæ hrli natrag s Toninkom, koja mu sve ne¹to pokazuje rukom gore prema tebi. Uhvatila ga za rukav pa ga vuèe rastreseno uz ulicu kao da je i zaboravila da ga vuèe, a on, nesretan, ne dospijeva ni da pridigne mantiju kod stepenice, pa se spotièe i pada kao da su mu oèi zavezane.

No napokon mu uspije da izjednaèi svoj sitni boja¾ljivi koraèiæ s njezinim orija¹kim stupanjem u mu¹kim okovanim cokulama, pa kad su stigli blizu, on pogleda gore, no ti si se brzo povukao, ali èuo si ipak kako je tiho rekao Toninki:

- Eno ga! Kad sam pogledao, odmah je pobjegao. Mo¾da ipak razumije da me prevario...

Oho! A kakav je to svijet najedanput dolje na ulici? Èuje¹ mnogo glasova, djeèjih osobito, i trumbetice i mali bubnjiæ, a sve neuredno, zbrkano kao da se ude¹avaju za svirku. Ali iznad svega èuje se krupni, mu¹karaèki glas Toninkin kako ekoga psuje: djeca je valjda zadirkuju.

- To ti materi! Na, na! Ovo odnesi doma ocu i materi, na, na!

I pljus, pljus! A djeèurlija ne zna¹ da li plaèe ili se smije...

Potrèao si ogradi i gleda¹ dolje.

- Bogami, nije. - Mislio si da Toninka najmanje dijeli æu¹ke i desno i lijevo, a kad tamo, ona sebe lupa po goloj zadnjici. Zadigla otraga svoju jadnu poderanu suknju i strahovito neèistu ko¹ulju i napræiv¹i se prema djeci plje¹æe bijesno sebe po ¾ilavom stra¾njem mesu.

A nesretni fratriæ, u¾asnut, zblenut, stoji pokraj nje, okrenuo lice zidu i samo ¹to ne zaplaèe. Èuje kako "unutra" odmièu stolice od stola, kako se kreæu, hodaju... ustali su!

- Samo ne sad, ne u ovaj èas! O, bo¾e, osjeæam li se ja to gre¹nim? Ako pobjegnem, znaèi da sam gre¹an... da razumijem, . . Isuse, ja ni¹ta ne razumijem! Ni¹ta nisam vidio! Ja ovo nisam htio vidjeti. Ah, slatki Isuse!

I upravo u onaj èas od koga je fratriæ najvi¹e i strepio rastvorila se oba krila velikih ¹kolskih vrata i na njima se sveèano pojavio biskup u pratnji don Tome i jednog starog mr¹avog kanonika, koji je o fini crni ¹tap oslanjao svoju naherenu starost. Iza njih je slijedila velika masa klera, a na kraju povorke maestozni don Florio, koji je prièao dekameronske anegdote mladim klericima, crven od sitosti i zadovoljstva.

Taj sveèani biskupov izlazak desio se upravo u momentu kad je suluda Toninka ba¹ naj¾e¹æe sebe lupala po . . onom kako je veæ reèeno, da ne ponavljamo i u biskupovoj prisutnosti tu nepristojnu rijeè.

Sam biskup s pratnjom zastao na pragu i s gaðenjem razmotrio odvratni prizor. Zatim, jednim isto tako gadljivim i uzbuðenim pogledom, punim nezadovoljstva, prijekora i èak nerazumijevanja obdario i maloga konventualca, koji se skamenio i pritisnuo uza zid te ne znajuæi kamo bi sklonio svoj pokajnièki pogled, a osjeæajuæi na sebi, na svom licu, na svom desnom uhu (koje se bilo zacrvenjelo jaèe i od samog lica) strogi pogled biskupov, panièno je sklonio svoje oèi ba¹ u pravcu najveæe sramote, grijeha i u¾asa. Kao èovjek koji bje¾i pred progoniteljima i odjednom se desi da im padne ravno u naruèaj, tako i on, tra¾eæi u suludoj panici neko sigurno skloni¹te gdje bi sakrio svoj "okaljani pogled" natrèi upravo na ono mjesto od koga je toliko bje¾ao... i tu se pritaji. Ali "tamo" on nije ni¹ta vidio, on uopæe nije ni znao ¹to to gleda. Èinilo mu se kad bi sada odvratio pogled na koju drugu stranu, da bi svi pomislili kako je dotle halapljivo i po¾udno gledao ¾ensku golotinju, a sada najedanput izigrava su¹tu krepost pred biskupom.

- Bo¾e, kakva sramota! - uzdahne biskup prijekorno i krene dalje.

U taj èas, sasvim neoèekivano, istrgne don Toma ¹tap iz ruke staroga kanonika te stane njime mahnito mlatiti ono neèisto i suludo stvorenje po zna se veæ kojoj strani tijela.

- Na! - uzvikuje don Tomica - na, evo ti, evo ti!

Toninka urlièe od boli, trubi, reve, njaèe, stenje, kre¹ti i sipa na don Tomu pljusak takvih rjeèetina kakvih on do sada nikada nije ni èuo, pa ih po svoj prilici nije sasvim ni razumio. Ali u toj bujici gadosti ¹to je potekla iz Toninkinih usta jedno mjesto èini mi se da je ipak zbunilo don Tomu, a to je ono mjesto kad je ona spomenula - dodu¹e nevezano i zbrkano - "udovicu Jakubinu" i "dolare, dolare" i da je "ona nosila pisma, da ona zna sve..."

To "sve" potpuno je smotalo don Tomu. Jer to "sve" èuo je èitav kler, koji je na Toninkinu viku zaèas izletio na ulicu, a nije iskljuèeno da je to èuo i sam biskup, koji se na tu rijeè takoðer bio okrenuo i na jedan èas zastao. A ¹to je najgore, èuo je to zlobnik don Florio, koji je mrzio èitav svijet zato ¹to nije postao biskup, i dakako, eno, veæ pravi dosjetke tamo meðu klericima.

Don Toma, javno ob!iven sramotom, opaziv¹i podmuklo namigivanje i ¹u¹ketanje kolega, da bi nekako sakrio zabunu, odjednom se okrene grubo i surovo jadnom fratriæu koji je jo¹ uvijek stajao prikovan uza zid, blijed i prestra¹en, èekajuæi samo kad æe i na njega doæi red.

- A ¹to ste vi tu radili kod onoga gada, a? Vi ste gledali, razumije se?

Fratriæ samo prestra¹eno zatrepæe oèima kao da mu upravo kane prilijepiti æu¹ku i ne reèe ni¹ta.

- ©utite?

- ©utim, ¹utim, don Toma moj! ©utim, jer priznajem, jer se kajem... jer vi imate pravo ¹to me ovako... pred svima... i tako da èuje i sam Presvijetli... I udarite, udarite me tim istim ¹tapom! Nije to od prkosa ¹to ja ¹utim, nego... Oh, kad biste vi znali!

I fratriæ zajeca. Suze mu potekle niz mr¹ave djetinje obraze koje je oblilo sasvim slabo seminarsko rumenilo.

- Don Toma, zaboga! Don Tomica! Ma je li ovo mjesto? A ¹to je on, jadan, kriv?

Javljaju se glasovi iz klera, pa don Toma ostavi fratriæa, ali ipak ne zaboravi da mu dobaci odlazeæi "no, o tome æemo mi jo¹ razgovarati". Potrèi da bi stigao biskupa. Uz put vrati ¹tap starom kanoniku, koji je s velikim interesom pratio èitav prizor, pa primiv¹i ¹tap, pomno ga obri¹e o sutanu i potap¹e don Tomu po pleæima: "Bravo, don Tomica! Ben fata! Bravo! O, to je dobro! Sporketa, sporka! Ter sporkulja smrdeæa!".

Za njim krene i sav ostali kler. Djeèja fanfara udari tu¹ i raspr¹i cijelu tu nemilu zgodu. Ako je ne¹to i ostalo, po tome je pra¹io bubanj, pa se sve izdimilo u èasovitom zaboravu.

Fratriæ je ostao na mjestu kao i¹æu¹kan. Osramoæen i osumnjièen javno, pred samim presvijetlim biskupom doveden u neèasnu vezu s onim ¾enskim stvorenjem! Nije mogao dovoljno da isplaèe svoj gorki stid i poni¾enje. Izvadi crno obrubljen rupèiæ iz rukava i obri¹e blijedo patnièko lice, koje su neprestano natapale tihe pritajene suze pokajnika koji je odluèio da danas ne prigrize ni zalogaja hrane, za pokoru.

Toninka, meðutim, ne¹to zbog svoje bolesne rastre¹enosti, ne¹to zbog naviknutosti na batine, zaboravila veæ i fratriæa i don Tomu i udarce i cijelu tu zbrku. Popela se ona na prozor u prizemlju ba¹ ispod tvoje terase i zatulila starinsku pjesmu o ljubavi:

Jubavi, jubavi, vrag ti odnil kosti,

jerbo si skonèala cvit moje mladosti...

Glava joj je izvirivala iz prozorskog okvira u vertikali taèno ispod tvoje glave ili mo¾da malo udesno.

"Uostalom, da ispitamo". Pustio si kap sline s ustiju i èinilo ti se da pada koso, ulijevo, najmanje pola metra od Toninkine glave.

"Tu ne vrijedi fizika, brate moj. Nije kap zanio vjetar, vjetra i nema. O, Newtone, kako to danas padaju tvoja tijela?"

A desna ti je ruka veæ dugo le¾ala na onom kamenu ¹to je pritiskao hlaèe i tek si sada primijetio da si ga sasvim nesvjesno dogurao do samoga ruba. Kamen je stajao ravno nad Toninkinom glavom. Jo¹ si ga malo gurnuo. Sada je veæ cijelom polovicom izlazio preko ruba. Tada si ga kvrcnuo srednjim prstom: kamen se pekolebao! ©to je jo¹ potrebno da ovaj kamen padne? Kako je jednostavno postati ubojica! Dovoljno bi bilo da ga samo dotaknem prstom, da puhnem u njega...

"A kad bi sada neki sasvim iznenadni, zalutali lahor samo malo zalepr¹ao ovim hlaèama... da li bih i onda ja bio ubojica?"

"Zogagu, zogagu, dala buba zogagu"... uzeo si govoriti besmislene rijeèi da bi rastjerao ubilaèke misli. Uh, udahnuo si po¾udno kao da si izronio u poslednji èas prije samoga gu¹enja. To je ludost, zogagu, ludost.

Sasvim izmuèen svojim tamnim mislima silazio si s terase ponavljajuæi mehanièki "zogagu, zogagu, dala buba zogagu"... Ah, mir nekog svetog mjesta budistièkog na Tibetu!

Ne, nije istina! Ja vi¹e volim i najbanalniju buku... sanduk praporaca na neravnoj cesti. Vo¾nja. Lomatanje strojeva, okretanje turbina. Vodopadi. Vitki nostovi nad vodama. Ruke u pokretu, nokti crni od rada.

Pogledav¹i svoje blijede neradine ruke, nasmije¹io si se tu¾no.

V

U sobi je polumrak. Èvrsto zatvoreni kapci propu¹taju kroz pukotine tek nekoliko kosih sunèanih pruga u kojima se kome¹a gusta pra¹ina.

- To je tek toliko da vidim u kakvom neèistom zraku ¾ivim. Koliki svjetovi pra¹ine! Ulaze u moja pluæa, u moja usta, u nos, u oèi... Jest, sve knjige na komodi prekrila je pra¹ina. Od kada nisam èitao! Poznato je da knjige prenose neèistoæu; u njih se uvlaèe stjenice... Koliko sam puta na¹ao suhu stjenicu, zgnjeèenu muhu, pritisnutog komarca s ra¹irenim nogama preko suptilnih rijeèi vedrina, srce, cvijet...

Pa ona ¾uta mjesta u knjigama nad kojima su ljudi kihali, ka¹ljali, kopali nos, vrtali uho ¹ibicom. ®uti otisci vla¾nih znojnih prstiju u koje su èitaèi pljuvali, lizali ih, ili su im se znojili od uzbuðenja, od muke, od ¾alosti, od bolesti. Pepeo od cigareta, ispljuvci duhana, i¹èupane vlasi. Bilje¹ke sa strane, nerazumljivi, nervozni, patolo¹ki znakovi, crte¾i i opaske "ovo je sjajno", "fantastièno", "neuvjerljivo", "to isto ka¾e Diderot, samo mnogo ljep¹e", "eh, kad bi tako bilo!" "stara pjesma", "gospodin autor ne zna ¹to je entelehija", - "ateistièke la¾i i svinjarije!..."

Koliko uzrujavanja! Koliko odobravanja, odu¹evljavanja, polemiziranja, zanovijetanja, uvreda, prijetnja! I onda, na kraju, neka se zna da se to uzrujavao, ljutio, odu¹evio i prokomentirao knjigu Mirko Pogaèiæ, koji ju je "proèitao" jo¹ 22.II l923.godine.

Toliko neposrednih znakova iskrenog ljudskog raspolo¾enja naæi æe se jo¹ na mjestima gdje je èovjek boravio sam, zatvoren sa svojim mislima, sa svojim ¾eljama; po zidovima tamnica ili u intimnom dnevniku kakvog samostanca koji je po noæi ustajao iz kreveta i vadio iz slamarice svoju bilje¾nicu da bi pri mjeseèini, na prozoru, zapisao patnje svoga tijela. Ali sve je to romantièna erotika prema onoj dekadentnoj, perverznoj, pornografskoj borbi po zidovima javnih zahoda gdje èovjek takoðer ¾eli da bude ¹to vi¹e sam i nesmetan, ali zna da æe iza njega to mjesto posjetiti njegov protivnik, pa mu ostavlja svoj izazov, svoju parolu, svoj credo, svoj enblem, svoje "¾ivio" i svoje "dolje". -

Misli¹. Misli¹ o svemu, to jest o bilo èemu i èudi¹ se koliko ima toga o èemu èovjek mo¾e misliti. Mnogo, mnogo je misli. Èovjek je postao i po zanimanju "mislilac". Onda njegova gospoða vièe na djecu: "Pst, Oto, Berci; tiho, tata radi!" - to jest misli... A mislilac se razvalio na divan u svom kabinetu i misli: "Kako je moja ¾ena glupa! I za kog sam se vraga uopæe o¾enio! Berci, Oto, pst, tata radi! Tataradi, tataradi, tataradi... Kao motor... tataradi... Ah, k vragu, tataradi!" - Pa je Mislilac zapjevao promuklim baritonom: "Ta-ta-raaadiii"... okrenuo se na bok i zahrkao.

I to je bolje, okrenuti se na bok i zahrkati, nego ove prazne i suvi¹ne misli dok vani bubnjevi bubnjaju i gospodin biskup blagoslivlja kopno i more.

Kako smo se zetvorili! Kako smo se ogradili od tih sedam parobroda vjernika iz tri susjedne dieceze! I tako milo ¹u¹ketamo mislima u na¹em intimnom polumraku: "Ja nisam identièan s tih sedam parobroda gluposti. Ja sam, pojedinaèno, takoðer, jedan od onih izuzetaka koji sve to razumiju i koji su zbog toga nesretni. Ah, zatvorimo se èvrsto u sebe, mi mudri, i dr¾imo glavu u hladnoj vodi dok nam se ne uka¾u velike smrznute sjeverne zvijezde razuma! I onda malo poezije: kroz sasvim usnule pejza¾e, kroz drvorede nijeme crnogorice i neprozirnu tamu s bijelim zvijezdama u daljini stupa smirena koraka pokojni Rimbaud, u crnini... i recitira stupajuæi mraènom alejom:

A noir, E blanc, I rouge, U vert, O bleu, voyelles...

...a jeka mu odgovara iz neizmjerne noæi: "voyelles... voyelles"...

Najedanput na ulici, pod samim prozorom, paklena galama.

- To su, bogami, Toninkini vokali! Njezino I je munja, njezino U je lavina, prolom oblaka, tuèa! Katarakti pogrda plju¹te iz njezinih usta te¹ko, pljosnato kao da¾d napuklih èinela, kao kotrljanje starih lonaca; o¹tro, originalno, inventivno, bez ponavljanja padaju njezine uvrede i koga pogode, kao da ga lupe defom po glavi: - taf! ... Uvrijeðeni ostaje smuèen, zblenut, nemoæan, bez ijedne rijeèi. Jer Toninka pogaða uvijek najosjetljivije, najbolnije mjesto, na kome se obièno krije neka tajna koja je toliko poznata da zbilja treba biti neodgovorno lud kao Toninka da se èovjek tako ljuto ugrize za srce. Koje zavidno bogatstvo izraza! Sipa Toninka neoèekivane usporedbe, razvija bogatstvo retorièkih figura, lupa i uni¹tava neprijatelja metaforama, metomimijama, sinonimina, augmentativima, onomatopejama. Onomatopejski istjeruje zrak kroz stisnute usne, lansira dalekometne ispljuvke i - pljus! - pljus! - æu¹ke.

Na æu¹ke si otvorio prozor i ugledao neoèekivan prizor. Oni¾i, crni, sme¾urani ¾andarm-ponarednik, s dvije bijele zvjezdice od volovske kosti na svakom ramenu, æu¹ka Toninku svojom ko¹tunjavom, suhom, poput vila skeletnom desnicom s koje je prethodno bio skinuo sivu konèanu rukavicu.

- Æu da ti istjeram tu ludu ideju, majku ti krvavu! - da¹æe podnarednik i vuèe Toninku. - Ajd sa mnom na stanicu! - No prihvatila se ona obim rukama velike kvake na ¹kolskim vratima i ¾andarm uzalud poku¹ava da je otrgne. Vuèe on i psuje Toninki majke i strine krvave, no otrgnuti je od kvake ne mo¾e, pa veæ ne zna ¹ta æe, èega da se prihvati; vièe, topæe na mjestu, bijesni... Vidi: autoritet mu pada pred publikom, a on je u neku ruku tu u mjestu - komandant, to jest najvi¹i po èinu, pa ako i nije formalno ba¹ "komandant", on je komandir ¾andarmerijske stanice, dakle, stvarno odgovoran za red i poredak. On se veæ dugo ogledava po svojim pretpostavljenim nebesima ne bi li mu odande pala i treæa zvjezdica k one dvije i uspostavila veæ jednom tu bo¾ju narednièku konstelaciju na njegovu ramenu, to ko¹tano trozvije¾ðe koje u ¾andarmerijskom zodijaku znaèi povi¹icu plaæe, pravo na ¾enidbu i ¹to je najva¾nije - sablju o boku, jer veæ vidi i sam da je smije¹an kad komandantski polo¾i ruku na dr¾ak bajoneta, smije¹an kao koza kad ma¹e svojim kratkim repiæem, Bog kozi, ka¾e se, nije dao duga repa, ali, majku mu, on nije koza! Doæi æe on do sablje, pa makar... Satjerat æe on sve te "antidr¾avne" u mi¹ju rupu, sabit æe im on glavu meðu ramena da neæe ni kihnuti, majku im prevratnièku!

I sad tu mu, gle, prkosi ova neka ¹a¹ava pompadurka (on je sve ¾ene iz nekog razloga nazivao "pompadurkama"), a onaj tamo rimski biskup i ovi popovi latinski mogu da ga prika¾u gospodinu komandantu puka kao komandira koji ne dr¾i "situaciju u svojim rukama", pa pitaj boga ¹okaèkog ¹to se sve iz ovoga jo¹ mo¾e izleæi.

Dolazilo èovjeku da pobjesni.

- Mièi se, marvo pompadurska, na stanicu da ide¹! - vièe on i pljuska Toninku, a ona se i ne mièe nego samo r¾e od boli, ali kvake ne ispu¹ta.

Iz susjedne kuæe u kojoj je u prizemlju bila smje¹tena kuhinja za dana¹nji banket istrèale na ulicu one Sare i Rebeke, Marte i Marije koje su danas dobrovoljno skuhale cijeli taj banket. Opasane bijelim pregaèama, s tanjirima i ubrusima u rukama, one su sada s usidjelièkim zadovoljstvom promatrale kako podnarednik "ureduje" po Toninki. I njih je ona maloprije opalila svojim usijanim jezikom jer joj nisu dale jesti zbog uvreda kojima je javno obasula don Tomu. Iza usidjelica boja¾ljivo proviruje na vrata i fratriæeva glava, nasmije¹ena, zadovoljno obasjana sreæom gladna èovjeka s punim ustima, u kojima fratriæ ¾vaèe birane ostatke koje su mu probrale one milosrdne du¹e.

U toj kuhinji bilo je jo¹ i nekoliko starih prosjaka koje si viðao jo¹ od jutros kako nju¹kaju ovuda oko kuhinje i pobo¾no prevræu oèima pred ovim usidjelicama spominjuæi u svakoj svojoj prosjaèkoj reèenici ime gospodnje. No uzalud su oni tu moljakali i naklapali o gospodu dok se gospodin biskup nije nahranio i ustao od stola.

Neki su od njih sada èuèali na pragu, drugi se razvalili u hladovini i gutali hladno goveðe meso, mljackali bijeli gnjecavi loj izbacujuæi kosti na ulicu, brisali rukavima usta i pili vino iz zajednièkog lonca koji je stajao pred njima na zemlji. I poveli tako prosjaci izmeðu sebe razgovor, posve nezavisno od onoga ¹to se dogaðalo na ulici.

- A okle si ti, prijatelju?

- Joa? Joa sam iz Smrièevice... pokojnoga Moaloga Stipana.

- A di ostaje Smrièevica? Bit æe tamo povarh Splita put Imoskoga?

- A ne, Smrièevica voam je od broaèkih ¹kojih, poak gore... A èa tebe, prijatelju, zovu Li¾njoak? Smi¹no nadime - Li¾njoak, Mene zovu u Smrièevici Papagalo...

Prosjaci se sve onako ¾vaèuæi nasmija¹e tom nadimku, pa mu se nasmije i sam "Papagalo iz Smrièevica" kao da nije on taj Papagalo i nastavi zatim ¾ivahno:

- E, perke mi je ¹jora Rozina, jo¹ je fala bogu ¾iva u Supetru, bila doala jedan èarnjeni kapot, poak me bilo vidit u njemu kako papagalota... Ma èa æe reæ, prijatelju, da tebe zovu Li¾njoak, a?

- Perke li¾e svakomu guzicu za pjat fa¾ola. I pokojni mu je otac bil isto taki... Ma èa proverbij govori: karv po ¾ili, a kila po ba¹tini!

- Ostavi ti moje pokojne u miru! Èa vi mislite, èa vi mislite da smo mi mona? Da ne kapimo vrazi pinku va¹e divje besi de?

- A èa æe¹, moj Li¾njoak? Svega se èini za ovo smardeæe tilo. A kad èovik umre - prk! - pardac u ruke.

- Bogat i siromah, smart ne pita èa si i koji si?

- Govoril je pokojni Skakalako: da mi je bit kralj, ja bi sve loja jil i na vuni spal! A èa æe mu sad i loj i vuna? A bil je radi¹an èovik, pokojan.

Na tom mjestu miran tok prosjaèkog razgovora prekine iznenadan ¾enski vrisak. Prosjaci tek tada obrati¹e pa¾nju na ulicu.

A na ulici podnaredniku nikako nije polazilo za rukom da otrgne Toninku od kvake, pa da se ne bi posumnjalo u antoritet njegove vlasti, on trgne revolver. Na taj su revolver usidjelice vrisnule i strèale se u kuhinju. Fratriæ je samo povukao glavu unutra i prestao ¾vakati, oèekujuæi da æe svakog èasa prasnuti i hitac. Jedini se stari "Papagalo", videæi da ¾andar ozbiljno prijeti Toninki tim svojim pi¹toljem, usudio izaæi na ulicu i intervenirati.

- Ma èa si lud, èovièe bo¾ji? Pusti je s mirom kad nikomu ni¹ta ne èini. - - Ah, jest... da mi gosn' ¾upnik napravi prijavu!

No kao da je ¾andaru najedanput sinulo: "A ¹to, bogamu? ©to mi se tu ovaj neki ¾goljo dolazi da mije¹a u moju slu¾bu?" pa zaboraviv¹i potpuno na Toninku, kao da mu je ona tu privezana za vrata, obrati se "Papagalu" na poznati ¾andarski naèin:

- A èuje¹ ti... (ovdje jedna egzekutivna fraza), a ¹to mi se ti tu mije¹a¹ u moju slu¾bu, a, zvekane? Jesi li ti komandir mjesta ili ja? Æe¹ mi ti da nareðuje¹ ¹to imam da radim, je li, bitango? ©to se smije¹? Mar¹, da te vi¹e ne vidim!

Smje¹ka se "Papagalo" dok ga ¾andar psuje. Gleda on kako Toninka tamo iza ¾andarovih leða tiho na prstima odmièe, pa je oèito da tim smije¹kom nastoji jo¹ jaèe izazvati ¾andara i privezati njegovu pa¾nju dok Toninka ne stigne do prvoga ugla. No luda Toninka javila se nesmotreno veæ sa dvadesetak koraèaja kao ptica kad pobjegne iz kaveza pa veselo zacvrkutala u slobodi.

Komandir se jedan èas kolebao da li da se izdovolji na "Papagalu" za svoj lièni raèun ili da propisno goni odbjeglu uhap¹enicu, pa ga ipak strah od don Tomine prijave i respekt prema propisima krenu¹e u potjeru za Toninkom.

Mo¾e se slobodno reæi da je Toninku sam bog spasio. Osjetiv¹i ¾andara za petama, ona se dade u divlji bijeg prema obali i tamo natrèi na procesiju koja je upravo onuda prolazila. Podnarednik bi joj bio, kako je po svemu izgledalo, sve kosti prelomio da mu je na koji naèin pala u ¹ake. No upravo kad je stigao na kraj ulice, pojavi se iza ugla baldahin s biskupom. On se ukoèi po pravilima slu¾be u stav "mirno" odsalutirav¹i poèast svetom otajstvu koje je u velikoj zlatnoj monstranci sa nakostru¹enim zlatnim perajama sjalo pod baldahinom u rukama presvijetlog biskupa.

Usidjelice i prosjaci dolje u kuhinji pali na koljena i oborili glave mrmljajuæi poluglasno molitve i udarali se u prsa tko zna zbog kakvih svojih grijeha, koji sigurno nisu poznati ni njihovim ispovjednicima. A fratriæ pokleknuo na oba koljena i sklopiv¹i ruke na prsima, pedantno i doslovno, kako rade djeca i kako je valjda negdje u nekom ritualnom codexu i propisano, to jest tako da je prstima jedva malo dodirivao bradu, podigao oèi iz te konobe u kojoj se danas kuhalo i peklo za crkvene dostojanstvenike s namjerom da ih podigne prema nebu. No na tom putu od konobe do neba nai¹ao njegov pogled na tvoj prozor i tu se zaustavio.

U taj si èas upravo promatrao Li¾njaka u kuhinji s veæim interesom nego ne znam kakvu napetu kazali¹nu scenu. Tamo dolje u konobi svi kleèe, biju se u prsa i klanjaju svetootajstvu, a Li¾njak otraga, svima iza leða, ustao, skinuo svoj poderani kaput i hitro sakrio u njega jednu fla¹u. Zatim uzeo redom podizati poklopce na kaminu i turati prste u lonce ispitujuæi im sadr¾inu. Namjerio se tako na velike zalihe peèenoga mesa u jednoj tavi i uzeo grabiti to otkriveno blago i trpati u d¾epove. U prosjaka tih d¾epova ima posvuda u njihovim prnjama i na najèudnijim mjestima, to jest, svuda gdje ima neka rupa i zakrpa, a rupa ima na siroma¹tvu... no, ¹to da se i prièa. Tako se Li¾njak snabdio mesom i za nekoliko dana. Samo se jo¹ muèio oko jednog debelog i rumenog hljeba kako bi ga strpao u kaput, ali to mu nikako nije uspijevalo pa ga se morao u neizmjernoj ¾alosti ipak odreæi.

Eto, taj hljeb bi sve kompletirao, kao "amen" u molitvi, a mora ga, gle, ostaviti!

Taj kruh na¹ svagda¹nji, o kome tu oko njega mrmljaju usidjelice u molitvama, mora u dan dana¹nji ostaviti samo zato ¹to mu kaput ima na leðima ogromnu rupu i ne mo¾e da sakrije i kruh i vino. Ili - ili?

Gleda¹ kako se Li¾njak dramatski koleba izmeðu kruha i vina, izmeðu tijela i krvi gospodove, pa kad se napokon ipak odluèio za krv, nisi se vi¹e mogao svladavati i prasnuo si u silan smijeh.

Sve se pokajnièke glave podigle i upravile svoje poglede u tvoj prozor. One su, naravno, tvoj smijeh shvatile kao blasfemièan izazov u ovom sveèanom i svetom trenutku. Sam gospodin bog prolazi onuda dolje obalom ispod baldahina! Ispred njega ¹esnaest u bijelo odjevenih djevojèica sipa cvijeæe iz ko¹arica, glazba svira, crkveni zbor pjeva, a djeca, vodeæi se za ruèice, skandiraju "o Isuse, blaga i ponizna srca", i sve ti se èini da slu¹a¹ anðeoske soprane kako na nebu slave gospoda, a Li¾njak tu u zadimljenoj i crnoj konobi kao duh paklenski nju¹ka po loncima, krade meso i vino i samo ¹to ne plaèe za hljebom rumenim koji se morao ostaviti... Kakav stra¹an nesklad, gospode, na ovoj kugli koju si, ka¾u, ti lansirao u svemir! Dopusti, ali tko se tu ne bi nasmijao?

Na tvoj smijeh fratriæ je uzbuðeno ustao kao da æe on sad smjesta ne¹to poduzeti. A ¹ta je mogao poduzeti? Uzeo te fiksirati nekakvim stra¹nim pogledom kao da te ¾eli u najmanju ruku pozvati na dvoboj. Osjeæa¹ stroge fratriæeve oèi na sebi, no ne osvræe¹ se mnogo na njih, nego si se sav posvetio Li¾njakovim manipulacijama tamo oko lonaca. Opazio Li¾njak da ga motri¹ i da se onaj smijeh odnosio na njegov pothvat, pa sve stavlja ka¾iprst pred usta i daje ti znak da ¹uti¹, a ti mu klimanjem odgovara¹ da bude bez brige.

To je fratriæa najvi¹e i razljutilo ¹to ga toliko bagatelizira¹ te neæe¹ ni da ga pogleda¹ nego sve gleda¹ nekamo preko njega kao da on tu i ne postoji. On odluèno stupi na prag! Upravo je otvorio usta da te upita za obja¹njenje, kad ga visoka i da¹èata usidjelica povuèe za rukav i ne¹to mu isprièa ¹apatom praveæi rukom kretnje ispred èela, a tim se kretnjama obièno pokazuje za nekoga da mu u glavi nije sve u redu. Fratriæ se, izgleda, zainteresirao ¾ivo za "tvoj sluèaj" jer nije prestajao tiho brbljati sa starom djevojkom.

Taj fratriæev "obrat" u konobi otkine Li¾njaka definitivno od onoga nesuðenog hljeba, ali on, majstor situacije - bri¹e hljeb iz programa i ide u nove svoje male kombinacije.

- Ma, recite mi po du¹i: vi ste sigurno lajko od kuventa? - poèinje Li¾njak obuhvaæati fratriæa ovako izdaleka.

- Lajko? - èudi se fratriæ. - A ¹to je to "lajko"?

- A to æe reæ oni... oni èa zvoni, èa kuha, èisti i redi... Æemo reæ... lajko od konventa.

- A-ha, vi to mislite laik, sluga? Ne, ne, ja sam u novicijatu kod franjevaca-konventualaca.

- A, to æe bit od reda svetoga Franciska? Kako èa je padre Bone? A eto, jedan je od jednoga, drugi je od drugoga reda, mo¾e se i pogri¹iti, a govori se "èovik gri¹i", je li tako? Tako je. A ovo sigurno vi neæete vi¹e jist? Ovo vam je veæ sve ostinulo... - i pru¾io Li¾njak prste u fratriæev tanjir. No okrenula se ona ista visoka i mr¹ava djevica i udarila svom snagom Li¾njaka po prstima velikom drvenom ¾licom koja joj se na¹la u ruci. Kako je Li¾njak naglo trgnuo ruku zarzav¹i od bola i stisnuo udarene prste drugom rukom kojom je dr¾ao kaput, isklizla mu fla¹a iz kaputa i tresnula o zemlju. Gledao je u¾asnuto kako suha crna zemlja po¾udno loèe dragu krv Isusovu.

- Auh, kurbo prokleta! - zajauknuo Li¾njak od desperacije. Bio je toliko oèajan te nije ni opazio ¹to je rekao staroj djevici, zagledao se kukavno u zemlju i nije se ni sjetio da bi mu sada bilo najpametnije pobjeæi.

Razjarena djevojka zamahnula na njega drvenom ¾licom koja bi mu bila nos spljo¹tila da nije udarila po ogromnom crnom loncu koji je odjeknuo kao gong. Tek se tada Li¾njak sna¹ao i potrèao prema vratima te ga je sljedeæi udarac pogodio pljosnato i sasvim neopasno po leðima.

- Nesritni lupe¾u! Èekaj, èekaj, sad æu ja poslat po ¾andara! Jeste ih vidili, koji su ovo lupe¾i? Sve su ovo "tko æe im dati mukta ¾derat"!

Razbjesnila se stara djevica, spopala je histerièna srd¾ba i stala je mahnito lupati onom drvenom ¾licom po prosjacima:

- Mar¹! Mar¹ vanka! Svi! Svi do jednoga! Lupe¾i! Linèine proklete! Svi ste jednaki, nesriæe bo¾je! Valja vas pustiti da svi krepate od glada! Bit æe manje gada na svitu. Nikad vas ni vidila kuæa bo¾ja, nesritni neznabo¹ci! Dojdite mi samo drugi put! - zaprijetila je jo¹ s vrata drvenom ¾licom uzrujana usidjelica, a prosjaci se brzo izmuvali na ulicu i mrmljali vi¹e za sebe: "Ti si luda, bogati... Valjalo bi tebe, moja, odvest pod jarca, neka te ispravi"...

Jedini je "Papagalo" imao razumijevanje za jadnu staru djevojku. On je rekao mirno, bez uzbuðenja i cinizma, ¹tavi¹e, nekako samilosno:

- Eto, ljudi moji, èa æe reæ ¾enska gloava bez mu¾a; najedoanput joj udre ¾e¹æina u gloavu... A mo¾e bit da je i dobra ¾enska... i sarèena za dat siromahu...

Ulicom se uspinju dvije crne opatice s bijelim ovalnim okvirima oko lica. No to i nisu lica nego kao da su se na dva ovalna prozorèiæa pojavile dvije bijele vo¹tane maske sa spu¹tenim vjeðama. Za njima se ¾uri odozdo i treæi bijeli prozorèiæ na koji gleda ¾ivo nasmije¹eno, rumeno lice mlade lijepe ¾enice i zaèu se njezin zvonki i sasvim svjetovni glasiæ:

- Èasna sestra Èelesta, jesu èasne sestre gore?

Dvije bijele ni¹tice samo se nijemo pogleda¹e kao ¹to se ribe pogledaju u vodi i poðo¹e dalje ignorirajuæi taj kliktavo vedri ¾enski glas koji nikako ne pristaje sestri od strogog reda karmelitskoga.

Jadna mala opatica smjesta shvati za¹to su se sestre oglu¹ile na njezin glas; okrene se i sasvim ¾alosno poðe niz ulicu.

Tu si i ti zaklopio kapke na prozoru i predao se svome polumraku u kome ni¹ta ne vidi¹ osim sebe... A i sebe tek nasluæuje¹ u polutmini kao sjenu koja je nestala u ogledalu...

VI

Plete¹ sitno, pa¾ljivo san kao bijelu èipku na crnoj pozadini spu¹tenih vjeða. Reda¹ oèicu do oèice i gradi¹ kao pauk nevidljivu finu mre¾u u koju bi htio uloviti svoju misao kao dosadnu crnu muhu ¹to brunda i zuji u mraku i prelijeæe hirovito s jednog na drugi kraj mozga i ne da ti usnuti.

Vrti se tajanstveno vreteno sna u tmini zatvorenih oèiju polako, lijepo i namata beskonaènu tanku nit vremena, godina, uspomena. Prede i plete èudnovati pauk i obavija lukavo, neosjetno tvoju misao laganom preðom sna. Prelijeæu poslednji meteori, u oèima rasprsnula se posljednja raketa, sveèanost je zavr¹ena i sada padaju prosute iskre, gase se i tonu u duboko i mirno more sna. Jo¹ se samo lelujaju u mraku zeleni i ¾uti kolobari kao zaboravljeni lampioni koje tihi noæni vjetar ljulja i gasi jednoga za drugim.

Slatko te opija dugo ¾uðeni san... I gle: veæ su ti noge i ruke usnule i èitavo tijelo veæ mudro sanja o svojim tihim krvotocima, o svojim pretvaranjima tvari, o zmijuljastim peristaltiènim gibanjima; srce mirno kuca, poigravaju se nesta¹no crvena i bijela zrnca u krvi, poèivaju umorno ¾ivèane niti i cijelo je tijelo kao umorni parobrod u noænoj luci iz kojeg lijeno kulja lagani pramen dima - samo glava neæe da usne! Glava tra¾i jo¹ jednu sliku kao uvjet, sliku sna: umornu pticu na grani koja je savila glavu pod krilo...

No ptica se probudila od tvoga pogleda. Upla¹eno se trula i otprhnula.

I opet si ostao budan.

- Eto, budan sam! Jesam li sanjao o ptici kako spava ili sam o tome mislio? Zar ne bih mogao mi¹lju zaustaviti pticu? Ja æu je opet vratiti...

I poku¹ava¹ da vrati¹ zaspalu ptièicu na granu i da je prekrije¹ tamom. Pu¹ta¹ da padne noæ na sliku, pepeljasti sumrak najprije da pokrije pejza¾, zatim sve dublja, sve mraènija noæ.

No tama neæe da priðe tvojoj glavi. U oèima ti se ponovo pale ¾uti lampioni i opet rakete, vatrometi, bengalske vatre i ostali karneval. Èitavi cirkusi zvukova, boja, pokreta. Nastupaju akrobati; limene glazbe i bubnjevi. Slonovi kotrljaju lopte, majmuni u frakovima voze se u fijakeru ispod suncobrana, Izlazi mlada jahaèica i juri arenom, stojeæi uspravno na dva konja u galopu. Ali najmuènija je slika: akrobat visi o no¾nim palcima na trapezu u vrtoglavoj visini (tu grèevito zaklapa¹ oèi i okreæe¹ glavu zidu da ga ne vidi¹); trzaji èovjeka na trapezu, hvata dobaèeno u¾e i vuèe gore sebi jahaèicu koja dr¾i kraj u¾eta u zubima. No¾ni palci na trapezu i zubi na kraju u¾eta - dvije taèke tvoje straviène napetosti, tvoje neizrecive strepnje, da ne bi u jednom èasu tvoja pa¾nja popustila, da ne bi popustili tvoji zubi, da se ne bi opru¾ili tvoji palci. A dotle te ðavo neprestano muèi: "Gledaj kako joj dr¹æe donja vilica, iznemogla je, vidi¹ li, sad bi mogla ispustiti"... i ti jaèe stiska¹ zube, jaèe savija¹ prste na nogama, luðaèki ste¾e¹ mi¹iæe na cijelom tijelu i dr¾i¹ akrobata na trapezu i njegovu partnericu, dr¾i¹ i strepi¹ i ne dopu¹ta¹ im vi¹e nikakav pokret.

Vise nesretni cirkusanti u tvojim mislima, visi¹ i ti s njima. Kako bi ih polako, polako spustio na zemlju, postavio ih na ne¹to èvrsto, sigurno, da stanu na èvrsto tlo, da odahnu, da odahne¹, da se okrene¹ na drugu stranu? Veæ ti je ruka utrnula i grè ti je stegnuo oba stopala, vi¹e ne mo¾e¹, ne mo¾e¹... "Dokle æu ja spasavati ¾ivot ovim ljudima?"...

Javio se sat na tornju staroga kastela: din... din... din... i bio si spa¹en! Slika se rasplinula; akrobati su poletjeli prema zemlji i - ni¹ta. Okrenuo si se na drugi bok i otvorio oèi.

To je sat odbio tri èetvrti. Jedanaest i tri èetvrti. Ona ¾arulja na ulici, èije svjetlo pada u tvoju sobu, jo¹ gori. Svjetlo æe se ugasiti taèno u pola noæi i u sobu æe ti se u¹uljati noæ.

- Jo¹, dakle, èetvrt sata, pomislio si. Kad bi mogao barem za to vrijeme zaspati!

Ne zna¹ ni sam za¹to, ali panièno se boji¹ one tmine u sobi poslije ga¹enja ¾arulje. I svake noæi hvata te taj isti strah da neæe¹ usnuti prije ponoæi. Muèi¹ se, prevræe¹, pokriva¹ se plahtom preko glave i kupa¹ se u znoju od vruæine i od straha. Neprestano ti se èini da netko hoda po kuæi. Neki tihi, pritajeni koraci, ¹um te¹ke svilene haljine za vratima, tihi uzdah, opet prigu¹eni koraci u papuèama, onda zvecnu èa¹e u kuhinji, pomaknu se tanjiri i - bum! - ne¹to bubne o pod!

- Ah, to se koko¹ke premje¹taju na motki dolje u konobi, to koko¹i sanjaju -- misli¹ razumno, no svejedno prislu¹kuje¹ i èuje¹ kako ti srce panièno bije u jastuku ispod uha, i to udaranje srca u ti¹ini ulijeva ti jo¹ veæu stravu.

- Mjesec æe noæas kasno izaæi; jo¹ imam samo èetvrt sata svjetla... Treba, dakle, usnuti, treba usnuti...

Misleæi tako, gleda¹ svoje odijelo na stolici: vise rukavi, prazni, napu¹teni. Hlaèe su prebaèene neuredno preko naslona s raskreèenim nogavicama u trku: na podu cipele, jedna uz drugu stisnute sirotinjski, a nad njima visi rukav od ko¹ulje te se èini da je za cipelama segnula neka ruka da ih ugrabi. I tako gledajuæi to svoje odijelo koje si pred koji sat skinuo èini ti se da tu vi¹e nema tebe, da si umro ili otputovao vrlo daleko, a ovo tu netko drugi, motreæi tvoje stvari, misli o tebi sentimentalno: Kako je to èudno! Bio je ¾iv, navlaèio je na sebe ovu odjeæu, imao je obièaj da uvlaèi najprije lijevu nogu u hlaèe, a u kaput desnu ruku, zakopèavao je ova dugmeta, uvlaèio ruke u d¾epove, nije podizao hlaèe kad bi sjedao, eto, tu je na nogavicama ostavio oblik svojih koljena, tu po kaputu ima jo¹ njegovih vlasi i prhuta, i jo¹ je tu miris njegova tijela, jo¹ tu ima ne¹to od njega, ali njega samoga, njega vi¹e nema...

I odjednom ti bi neugodno sa samim sobom kao s mrtvacem koji se vratio da jo¹ jednom vidi svoju sobu, da ogleda svoje odijelo i da se sjeæa sama sebe.

Kako je stra¹no biti sam sa sobom u ovim noænim ti¹inama!

U ovoj kuæi poludio je stric. Bio je zatvoren u ovoj istoj sobi: jo¹ se poznaju tragovi njegovih udaraca po vratima, koja je napokon i provalio, i dok su se ukuæani razbje¾ali u strahu, on je mirno sjeo na stubi¹te i zaplakao gorko nad nekim svojim mrtvim uspomenama. A uspomena je bogme bilo, i to vrlo èudnih, prema prièanju stare tetke. Njemu je davno, u prvoj mladosti, kad se htio ¾eniti, umrla zaruènica. Dugo je tugovao za njom, ne jeo, ne spavao, ¹utio, samovao, ludovao, jadan, neutje¹an. Ali vrijeme je uèinilo svoje i on, ne da ju je zaboravio, no smijao se i zabavljao gotovo kao i ranije, ali se vi¹e nije zaljubio. No jedne godine o pokladama na velikom plesu pod maskama pojavila se neka ¾enska maska, tanka, vitka, lepr¹ava i sva nekako prozraèna i sjajna te je izazvala senzaciju i sveopæe divljenje. Kad je do¹ao na red takozvani "¾enski bal", kako se nekada govorilo, ona odabrala tvoga strica i zavrtjela ga dvoranom kao u nekom vijornom zanosu, i od toga trenutka jedno drugo vi¹e nisu napu¹tali. Tvoj se otac ponadao, a i svi mi od rodbine koji smo to sa zadovoljstvom promatrali da æe od toga "ne¹to biti", da je to njegova nova ljubav i da æe to sretno svr¹iti. Neke gospoðice ne zna se da li vi¹e od radoznalosti ili od zavisti, uznastojale da joj skinu masku, no ona je letjela dvoranom u naruèaju tvoga strica kao da je vijavicom zahvaæena jedva dodirujuæi vr¹cima prstiju nala¹teni parket pod nogama. Tada je njega poèelo zanimati tko se krije pod tom maskom i stao je moliti i preklinjati da mu se otkrije. Ali ona je neprestano odgovarala: kasnije, kasnije... Tra¾io je u sjeæanju gdje je veæ jednom èuo taj glas, taj veseli zvonki smijeh? no èim bi se on jaèe zamislio, trgnula bi ga naglo i silovito i zavrtjela tako vrtoglavo da bi mu sva sjeæanja iz glave izletjela.

Pred zoru je oboje nestalo iz dvorane. Nitko ih nije primijetio kad su iza¹li. Ona ga je vodila daleko, daleko izvan grada, a on ju je slijedio opijen njom, i tek kad je stala, primijetio je da ga je dovela na na¹e grobije gore na bre¾uljku obraslo èempresima. Tada je skinula rukavicu i pokazala mu ruku. To je bilo o prvim pijetlovima. On je odmah na njenom prstu prepoznao svoj zaruènièki prsten. On joj je htio tada skinuti i masku, ali ona to nije dopustila. Rekla mu je da je mrtva i da mu ne mo¾e pokazati lice. Obeæala mu je zatim da æe odsada dolaziti tako svake godine o pokladama na bal pod maskama ako i on njoj obeæa da se neèe zaljubiti u drugu ¾enu. Ona æe uvijek biti tako mlada, vitka i lepr¹ava, pa i onda kad on veæ bude star i nemoæan. Dolazit æe sve do njegove smrti. Tu su jedno drugom tako vjeru dali i ona se vratila u grob, a on... a on vi¹e nikada nije do¹ao k sebi. Od te se noæi njemu i pamet pomutila. Otada vi¹e nije progovorio nijedne rijeèi. Samo je jednom nekoj osobi povjerio da je "ono onda na plesu bila njegova pokojna zaruènica i da mu se otkrila na groblju", ali tu "osobu" nitko nije poznavao, pa ni stara tetka. - A ti se smij koliko hoæe¹ - tako je zavr¹ila svoju èudnu prièu o tvom stricu. Umro je on prije nego si se ti rodio, poznaje¹ ga samo po fotografijama. No one oèi pokojnoga strica vezale su se uz tvoj pogled nekom neobiènom simpatijom, i sada neprekidno strepi¹ u ovom stra¹nom mraku da se ne bi sreo s tim dubokim, ludim oèima.

Mo¾da to on obilazi noæu svoje tragove? - iskrslo ti nenadano sasvim apsurdno pitanje koje si smjesta i odbacio onim istim "pozitivnim razumom" kojim si veèeras za veèerom ismijavao tetkine okultne anegdote. No bilo je meðu tim njezinim praznovjernim brbljarijama i nekih mjesta od kojih ti se ko¾a je¾ila i tvoj ironièki smije¹ak bio je toliko izvje¹taèen da je to i stara primijetila.

Prièe o smrti, o mrtvacima; mrtvi sveæenici koje je smrt zatekla u grijehu pa im se du¹a muèi u purgatoriju dolaze noæu u crkvu da slu¾e sami za sebe mise... "To je istina; pripovijedao je to sada veæ pokojni Tajitaj, on je jednome od njih i ministrirao".

Seæa¹ se sada u krevetu tih prièa i hladna te jeza obuzima. Jedno nikako ne razumije¹: kako ovi ljudi, koji u to i vjeruju, ne izlude od straha? Jer eto, kod tebe je to tek reakcija ¾ivaca, mo¾da i uèinak nekog dalekog straha iz djetinjstva (koje si proèamio u ovom istom mraku koji se turistièki zove "sunèana Dalmacija") i boji¹ se, panièno se boji¹ tmine, a stara èvrsto vjeruje da noæu hodaju mrtvaci - i usuðuje se usred noæi, bez svijeæe, odlaziti na tavan da zatvara prozore kad iznenada udari ki¹a!

- To mora da su konjski nervi, konjski zdravi nervi...

Din... diin... diin... diin... Zatim, u kratkoj pauzi, kao da se sat na staroj tvrðavi premjestio s noge na nogu pa drugom nogom br¾e i odluènije: dan, dan, dan, dan... i tako do dvanaest.

Ponoæ.

- Sad æe se ugasiti - misli¹ na onu elektriènu svjetiljku na ulici i ¾miri¹. "Kad otvorim oèi, bit æe mrak" ...

Broji¹ satove grèenjem desnog stopala i uz put se sjeæa¹ kako si motrio mr¹avog zgurenog èelistu s kratkim rukavima i dugim, vrlo dugim prstima na koncertu filharmonije koji je udarao takt isto tako desnim stopalom, i misli¹ jo¹ o mnogim sporednim stvarima - od straha. Strah te je pa se prenavlja¹ pred samim sobom: ah, ¹to? Ja mogu misliti sada i o svom desnom stopalu ako hoæu! A u stvari sav strepi¹... i malo, samo malo razmièe¹ trepavice: "Jo¹ gori"... I opet ¾miri¹, "Jo¹ gori... jo¹ gori... tim gore gorimo... Ja gorim, ti gori¹, on gori... Jedan, dva, tri, èetiri, pet"... i tvrdoglavo odluèuje¹ da ne otvara¹ oèi dok ne nabroji¹ pedeset, no nisi jo¹ nabrojao ni petnaest kad ti se uèinilo da je sada u sobi ipak mrak. Otvorio si oèi - gori!

- Kako je tek bilo onom jadnom djeèaku u grobu?

To se desilo neki dan: djeca su se igrala pred veèer na groblju nakon ¹to su zidari ostavili posao. Zidali su novu grobnicu i djeèaci se spustili ljestvama unutra da razgledaju taj tajanstveni mrtvaèki stan. No uto je zazvonila Zdravamarija i oni se u strahu brzo pope¹e iz grobnice. Ostao posljednji mali djeèak Mohuna a oni ugursuzi gore, da bi se s njim na¹alili, digli mu ljestve, ostavili Mohunu i pobjegli. Pa su kasnije i zaboravili da su ostavili djeèaka u grobnici.

Kasno uveèe pro¹etao se onuda pored groblja jedan ljubavni par (jer to je jedino mjesto za nesmetanu ljubav) i èuju ljubavnici straviènu viku djeèaka iz groba: "Ja sam mali Mohuna! ®iv sam, u grobu sam! Ne bojte se!" Ljubavnik je bio neustra¹iv momak i izvukao maloga Mohunu iz grobnice, gdje bi sigurno preko noæi i umro od straha. Veæ je bio sav pomodrio, nesretnik.

- Kako je, velim, moralo biti tek nesretnom Mohuni u grobnici, meðu mrtvacima! - Nastavlja¹ svoju nemirnu, paniènu misao i uz put pro¾ivljava¹ sve strahote jedne takve noæi u grobnici.

Odbija èetvrt. Svjetlo gori.

Pa se upu¹ta¹ sve dalje, sve budnije u misli, kojima nigdje ne vidi¹ kraja i dolazi ti da vikne¹, da zove¹, da se prodere¹ u mrak: "Vidim vas! Vidim vas!"

- A ¹to vidi¹? Mrak je. Svjetlo se ugasilo, ni¹ta ne vidi¹! Ni sebe ne vidi¹! Ni svoju ruku ne vidi¹ pred oèima!

Izgubio si orijentaciju u mraku. Gdje je prozor? Gdje su vrata? Uz koji zid le¾i krevet?

Koji zid? Kakav zid? Mrak nema zida. I panièno tra¾i¹ neku osvijetljenu taèku u tmini, neki sigurni predmet da nasloni¹ svoj stravièni pogled. Nièu ti pred oèima lica, mnoga lica: evo Toninke sa stra¹nim zubima-deraèima, pantera spremna na skok. Don Toma se smije¹i lukavo, cinièno, i taj njegov smije¹ak polako se razvlaèi u grotesknu grimasu usta, u polo¾eni broj osam, koji se preobra¾ava u naoèale, a malo ni¾e crna taèka raste u brèiæ i oko brèiæa smije¹ak... tipièni smije¹ak doktora Kaulia, opæinskog lijeènika-politikanta, u crnom redingotu, i crnom polucilindru. I mali mr¹avi magister-apotekar s umjetnim ¾utim zubima koji mu neprestano ispadaju iz usta. Muèi¹ se da mu to zubalo dr¾i¹ u ustima, no èim magister zine (jer on ima ne¹to da ka¾e), zubi mu se prosipaju kao zrnje kukuruza.

Zatvara¹ oèi pred tim fizionomijama. No eto, na vrata (koja si zatvorio) ulazi strogi, inkvizitorski pogled maloga fratriæa. A malo kasnije, u bunilu prvoga sna, stoji¹ pred njim kao pred sucem koji te osuðuje na smrt: da bude¹ ¾iv zakopan!

Od straha nastoji¹ da sve izvrne¹ u ¹alu, pa gurka¹ intimno fratriæa u rame: "Ah, padre Felice, tko bi bio rekao...? Gotovo ste me upla¹ili! A lijepo su znali svirati na orguljama. Pa na mojoj krizmi, meni biskup "pax tecum", a ja ¹to? - dijete, kratke hlaèice, pobo¾nost u srcu - njemu poljubio palac. Sjedimo u koru s djedom po majci, koji je èitao evanðelje i na velikoj pjevanoj misi. Onda pokojni ¾upnik Zudenigo: "Dominus vobiscum", a mi svi gromko iz kora: "Et cum grano salis"... i tako je sve bilo religiozno! Pa miris tamjana... Ah ne, gdje su oni na¹i stari dobri sveæenici! A ono, padre Felice, jeste li vi ono ozbiljno...?" Fratriæ nijemo sklopi oèi u znak potvrde.

Dakle, osuðen! Odvode te doktor Kauli i apotekar i uz put ti ¹apæu: "Ne bojte se. U grobu ste ¾iv. Mi imamo veza..." No ne vjeruje¹ magisteru, njemu ispadaju zubi, èini ti se da la¾e.

Zatim igra¹ karata s lijeènikom i apotekarom u grobnici. Ali to i nije grobnica nego neka kajita na trabakulu: miri¹u suhe smokve i katran. No, u stvari, i nema¹ karata u rukama nego si ra¹irio prste lijeve ruke pa baca¹ prste umjesto karata i prepire¹ se: "Eh, eh, doktore, to je moj palac bastoni! Nemojte krasti moje karte!" No lijeènik ne uva¾ava tvoje prigovore: uzima sa stola tvoj palac, a magister ka¾iprst i gloðu tvoje prste, a kosti pljucaju pod stol, gdje se Li¾njak i Toninka kolju kao pas i maèka: èuje¹ kako re¾e jedno na drugo i kako im hrskaju kosti meðu zubima.

Odjednom - pras! - ne¹to tresne po palubi a Li¾njak muklo zalaje...

Slika se raspr¹ila. Kad si otvorio oèi, ugledao si svoju sobu prelivenu blijedom mjeseèinom. No ono hrskanje kostiju i ono pasje re¾anje slu¹a¹ i dalje uz tihi ¹um vjetra, i èini ti se da ti èulo sluha i dalje sanja...

- Ah - da, to je vjetar oborio onaj kamen s ruba terase na ulicu, kamen moga srca... i pas je zalajao... Mjesec sja...

I dugo jo¹ slu¹a¹ kako se na ulici psi kolju oko kostiju ¹to su ostale nakon juèera¹nje gozbe i kako zloslutno tule u noæ i laju na mjesec.

SUKNJA

...Dok se juha skuhaaa... dok se juha skuhaaa... Zuzu zuzu zu-zuuu... Mrmlja gospoja Oliva rastreseno komadiæ uspavanke koju je èula pro¹le godine prilikom posjeta gospoða od "Javne dobrotvornosti" djeèjem zabavi¹tu kod opatica (djeca su je u èast gospoða otpjevala), ali je od svega upamtila samo tih nekoliko kuhinjskih rijeèi, pa ih sada ponavlja kuhajuæi ruèak i zuzucka po kuhinji kao muha kad uðe u stakleni cilindar petrolejke pa ne zna vi¹e iz njega izaæi.

Pljusnula je u lonac komad masne govedine s kostima, dvije glavice luka, èetiri pet rajèica, mrkvu, per¹in, ¹aku soli, pa poklopila lonac. Napuhala se u vatru do suza. Vatra je nesigurno planula iz zelenih, dimljivih drva i oprezno liznula po dnu crnoga lonca, kao da ga ku¹a dugim, boja¾ljivim jezikom.

- Tako, - reèe suznih oèiju. - Ti-ra tata ta-taaa... - i obri¹e prstima suze, a nos usekne u pregaèu.

Juha se kuha, sad je bila slobodna. Mogla je raditi ¹to je htjela. Mogla se baciti na kanape i èitati "Tajne ruskog carskog dvora" ili, jo¹ zamamnije, rastvoriti ormar u spavaonici i u¾ivati u svom svilenom rublju. Kombinei, gaæice, grudnjaci, noæne ko¹ulje, sve je to bilo njeno, ne samo kao vlasni¹tvo, veæ mnogo intimnije, milije, kao vlastito tijelo, grudi, bokovi, bedra, pa kad je dirala i gladila tu ru¾ièastu, nje¾nu, pjenastu svilu, èinilo joj se da je neke pa¾ljive, fine ruke diraju po golom tijelu. I sad je svu pro¾me milina od same pomisli...

S nasladom je osjeæala svoju slobodu. Sobe, kuhinja, hodnik - mogla je birati, mogla je biti u svakoj od tih prostorija, sama, negledana, nesmetana. I svuda prozori: èetiri strane svijeta sa svim svojim zamimljivostima. Rasko¹ moguènosti. Mamci.

Stajala je nasred kuhinje sa svojim oma¹nim bokovima, neodluèna. Odjednom joj se ogromne grudi nadmu i uzdahnu. Javi se oko nje uporna, zagri¾ljiva samoæa sa svojim opasnim dra¾ima. Sjedne na kuhinjski sanduk za drva i digne suknju. Pojavi¹e se bijela, okrugla koljena. Jo¹ su se na njima vidjeli sivkasti tragovi olovke, izblijedjela i neèitljiva slova, kao stari natpisi po zidovima, isprani od ki¹a i vjetrova. Ona umoèi palac u usta i uzme brisati tragove. Zatim izvadi iz d¾epa komadiæ olovke i zamisli se nad svojim koljenima, kao nad otvorenom bijelom knjigom.

Misli joj kao laki, hitri oblaèiæi prelaze preko lica i zadahnjuju ga gotovo nekom ljepotom. Ona sanjari kao djevojèica nad ¹arenim bombonima; ne mo¾e da se odluèi kojeg bi najprije metnula u usta...

- Ne - za¹apæe kao da je podlegla napasti. Ne, neæu, neæu! Nemoj, mi¹u, neæu tebe danas. Ma, uzalulno ti je, rekla sam ti da neæu! Ti bi sve rekao mami... - doda s maznim spoèitavanjem.

I doista, neæe mi¹a, nego mjesto njega pi¹e iznad koljena na bijeloj glatkoj ko¾i Toni.

-Toni! - usklikne uzbuðeno i nasmije se gotovo raskala¹no, zavodnièki. - Toni, ni-ni-ni, moj mali! - Poku¹a ga poljubiti, ali joj zasmeta trbuh, pa poljubac prenese vrhovima prstiju.

- Onda... - zastane naglo, u¾asnuta, kao da joj je odjednom netko pljunuo u sreæu. Lice joj prekrije mraèan oblak tuge.

- Ah, du¹o moja mila! - uzdahne iskreno, do suza. "A zar ti ja nisam vjerna bila", zapjeva u sebi, patnièki, bez glasa, puna nesreæe, a suze su joj tekle, "zar te nisam ja ljubila"... Ljubav se njena topila u pjesmi ¹utljivo, nijemo kao ¹eæer u bezbojnoj, mlakoj vodi i ona je ispijala taj sladunjavi, bljutavi napitak uspomena sa samoprijegorom iskusne patnice, kao lijek. Èak i obri¹e usta s rezignacijom. Pregorjela je.

- ®eni se, ¾eni, ludi mali! Poslije æe¹ se kajati...

To kajanje privija kao melem: manje je sada boli. I opet stoji nad svojom bijelom knjigom u nesta¹noj, sretnoj neodluènosti. Koljena joj opet zaigraju od uzbuðenja: dodirnuo ih je hladni grafitni ¹iljak olovke, kao da ju je kljucnuo mali, vragolasti kljuniæ sreæe.

- Mali, mali, bimbilin - govori ona pi¹uæi, a ruka joj podrhtava od slasti. - Mali, mali bimbilin...

Zaklopi oèi od prevelikog sjaja. Sve blije¹ti u njoj od njegove blizine.

- Vjeko... Vjeko... - da¹æe vjerno, bezumno. - To jo¹ nisam nikome... nikome... Ah...

Bila je njegova. Prepustila mu se kao stara, osamljena madmoazel, koja je prvi put osjetila ljubav.

Da, ljubav. Èemu to ironizirati? Nije ona nipo¹to bila stara; svega pred par godina prevalila je èetrdesetu sa suzama u oèima, a jo¹ je manje bila madmoazel. Imala je gospoja Oliva svoga malog, æelavog naèelnika dolje ispod sebe, to jest u prvom katu, u prostorijama opæinske oprave. Ali on gotovo i ne sudjeluje u ovoj pripovijesti te æemo, vi¹e iz obzira prema gospoji Olivi, priklopiti u njegova èast samo to da je bio veliki ljubitelj dobre juhe i masne kuhane govedine, koju mu je gospoja, eto, upravo i spremala za ruèak.

Djece joj naèelnik nije mogao dati, ili ih ona nije mogla primiti, ¹to je, uostalom, svejedno kad se ka¾e da djece nisu imali. Stan su uzeli u opæinskoj zgradi zbog ugleda. To jest, opæinska je zgrada imala sva èetiri zida slobodna, ¹to joj je davalo u neku ruku izgled samostalnosti i neovisnosti, a naèelnik je imao svoju vlastitu kuæu u zabaèenoj ulièici "bez sunca i pogleda na svijet", pa je gospoja Oliva dobivala napadaje i gu¹ila se dok se nisu preselili ovamo: njoj je bio neophodno potreban za zdravlje upravo taj "pogled na svijet". I sada je imala: sa èetiri prozora pucao joj je pogled na sve èetiri strane svijeta. Tako je bila okru¾ena sa svih strana zanimljivostima ¾ivota na¹eg malog mjesta, pa je mogla birati ¹ta je htjela, trebalo se samo prebaciti s prozora na prozor. A svaki je od njih imao svojih osobitih i, ako dopustite, neodoljivih dra¾i. Ali ipak onaj ¹to je gledao na mali i posve zanemareni prolaz s dvije strane i nimalo zanimljive kuæice, ¹to su se stisle jedna uz drugu kao dvije starice, a sve od respekta pred nadmoænim gospodstvom opæine, taj je prozor predstavljao za gospoju Olivu onu stra¹nu napast, koja ju je, dodu¹e, napajala bla¾enstvom, ali, naravno, i oèajem. Tu u jednoj od onih kuæica bila je odnedavno otvorena nova brijaènica vrlo privlaène unutra¹njosti, u kojoj su dva velika brijaèka ogledala optimistièki vedro gledala na mu¹terije i uslu¾no im nudila sliku njihove neizrecivo drage i zanimljive osobe. Pred tim su se ogledalima po cijeli dan vrzmali mladiæi, istiskivali pri¹tiæe, zaèe¹ljavali kosu, kreveljili se i pravili majmunske grimase, a sve od obilja vremena i obijesne veselosti; èak bi se s odraslom va¾ooo¹æu dali sapunati i brijati onih dvadesetak ¾uækastih dlaèica, ¹to su im samosvjesno poèele izbijati po licu.

Gospoja Oliva je, dakako, dr¾ala pritvorene kapke toga prozora, tako da se iza njih mogla nesmetano i bez opasnosti za svoj ugled zanimati posjetiocima brijaènice. Svi oni "njeni" mladiæi, i Toni i Vjeko i mi¹ i bimbilin, i koke, mike, mikelin, svi ti deminutivi i hipokoristici donosili su svoju kliktavu, meketavu, jareæu mladost pod taj naoko slijepi prozor i prosipali ne¹tedimice svoje nedozrele mu¹ke glasove i svoje gipke, neukroæene pokrete i budili gore u gospoji Olivi, iza onih pritvorenih perzijana, èudnu ¾ensku èe¾nju.

Ljubav? A za¹to ne i ljubav ako ostanemo u granicama pristojnosti i u plavoj mjeseèevoj fantaziji? Da, ali to je samo tanka, ljeskava povr¹ina fantazije, taj au clair de lune, sjetna aleja, posuta uzdasima i strogo omeðena odricanjima, kako je sama gospoja Oliva htjela sebi prikazati svoj nemir. A dolje, u dubini, u mraku, gdje ne dopire mjeseèeva zraka ni nujni zov zrikavaca, u tamnom i nijemom izgaranju biæa, bilo je to ne¹to vrlo burno i zamr¹eno kao groznica. Upalilo ju je ne¹to jednog dana (a ¹to i kojeg dana?) i krenulo je iz stanja mirne kuæne marljivosti i razbudilo u njoj neku èudnu radoznalost. Prozori su joj postali neodoljivi mamci, kao rupe na zavjesi koja joj je prikrivala svijet, i svaki glas s ulice, svaki ¹tropot, pa èak i zvonka magareæa potkovica na ploèniku poèela ju je neodoljivo privlaèiti k tim otvorima u svijet. Èinilo joj se da se oko svakog tog zvuka odvijaju neka nova, neviðena zbivanja i da æe se pred njom, èak i zbog nje, samo zbog nje, odigrati ne¹to neobièno i potresno, kao u kazali¹tu.

Eto, mladiæi. Nemirni, grlati nasmijani, kao da su sami stvorili ovaj svijet, pa gaze po njemu slobodno, kao po svomu. Pronose svoje sna¾ne vratove, pleæa, razgaljene ruke, noge; mu¹kost igra u njima, mlada, ¹kakljiva, stidljiva. Mamini sinovi!

Gleda ih gospoja Oliva iza perzijana materinski nevino i bijelo, kroz velove prve prièesti, u dahu svibanjskog cvijeæa, ¹to miri¹e po crkvama u slavu bezgre¹ne i èiste djevice. Djevièanski miluje oèima te drage mlade glave, iz kojih prska smijeh kao voda iz vodoskoka, a u mlazovima njihova smijeha prelamaju se i pletu ¹arene i neobja¹njive duge njenih ¾elja bez jasnih granica izmeðu pojedinih, posebnih èe¾nja. Nasluæuje raznobojno i nemirno svjetlucanje u sebi, stra¹no pla¾enje i ¹uljanje èudnih osjeæanja, nestalno, neodluèno, ali nametljivo bojenje slika i glasova u sasvim odreðen, zamaman i stra¹an smisao, i veæ je osjeæala gvalju ¾arke èe¾nje u grlu i strah od slatkog, zagu¹ljivog grijeha, ali onda se odjednom opet sve preokrenulo, kao u fantastiènom ¹arenilu kaleidoskopa, i zavilo u sigurnu i èistu bjelinu materinstva.

Ona je bila ljubomorna mama svim tim mladiæima. Pratila je zadivljenim i bri¾nim okom njihove budala¹tine, bdjela je iza svojih perzijana nad njihovom neiskusnom i nespretnom mlado¹æu i smijala se razdragano kad bi se uskoprcali i crvenjeli pred suknjama djevojaka. Mali, zbunjeni, kao piliæi kad naiðu na ¾iva kukca, pa ga gledaju prestra¹eno i pijuèu za mamom da im objasni to èudo.

Èudovi¹ta u suknjama, ¹to razbludno mièu svojim oblinama pred oèima mladiæa i ¹ire oko sebe sladunjave i zamamne mirise, te se mladiæu pamet smuti pa zaglavinja, jadan, kao pijani pjetliæ, splete se i padne u mraèno krilo mekane i ljigave ¾ivotinje, ¹to ga svega ispije svojim po¾udnim sisaljkama, kao hobotooica. To su za gospoju Olivu bile ¾ene - monstrumi u suknjama. Ne¹to lukavo i otrovno, spretno umotano u zvjerska krzna i ¹arene odjeæe, kao lukave ¾ivotinje i otrovno cvijeæe.

S u¾ivanjem je gledala iz svoga zaklona na prozoru kako vjetar di¾e suknje ¾enama, kako bezobzirno i obijesno, mu¹ki smiono, vitla vjetar tim zavjesama tobo¾njega stida, a one, kreposne zaprepa¹tene, skupljaju u panici svoje jedrilje kao laðe u oluji. Otkriva se to toliko skrivano, golo tajanstvo kao ne¹to podmuklo i sramno; podlo, kao zasjeda. Dovoljan je, eto, jedan zamah vjetra da se otkrije cijela ta koketna parada. A ¹to je ispod? - ¾alostan i smije¹an gad i stid ¾ensketine... Oh, bo¾e pomozi!

Gospoja je Oliva s pobo¾nim strahom potajno prezirala to djelo Bo¾je u suknji, ali oprezno je ostavljala stvoritelju moguænost da popravi i dotjera taj posao. Sebe je, dakako, iskljuèivala iz svoga prezira. Ona je sebi dala to pravo; ona je bila ne¹to drugo. Njena èistoæa i uzvi¹ene misli èvrsto su je ¹titile od izjednaèenja. Ona se okru¾ila visokim i sigurnim bedemom prezira, pa je unutra uredila svoje sveti¹te i polo¾ila svoj mali raj na gola bijela koljena. Tu je krila svoj tajni ali èisti odred od oèiju cijeloga svijeta. Bog vidi i sudi. Ona je bila nevina.

Iz sanjarenja je trgne kreketav, surov glas sa ulice. Ona prestra¹eno spusti haljinu, kao djevojèica od dvanaest godina zateèena kako sa zanimanjem gleda svoje duge, tanke noge.

- Ljudi, ¾ene, èujte anðela mene! - vikao je glas na ulici.

Gospoja Oliva potrèi k prozoru da joj ne bi, zaboga, ¹to izmaklo od najavljenog dogaðaja, pa namjesti perzijane kako bi nesmetano mogla motriti...

- ©to je, Lintro? ©to se prodaje? - upita ¾ivahnim glasom punaèka mlada ¾ena, jako utegnuta u struku, pa su joj oblici izazovno iskoèili na sve èetiri strane. Bila je u crnini. Udovica.

Lintro, i ne pogledav¹i udovicu, omota brk oko ka¾iprsta i stane smije¹no iznenaðen pa zakrekeæe u stihu:

Ne prodaje se

nego daje!

Daju l' ¾ene -

evo mene!

i hop! - vje¹tim zamahom ¹tapa digne suknju udovici visoko, do trbuha. Ona vrisne u¾asnuto, kao da joj je zmija sunula pod suknju, i odskoèi nazad, a suknja srdito padne i pokrije smjerno udovièine noge.

Gospoja Oliva osjeti ¾marke sreæe po bedrima od u¾ivanja u sigurnosti. I nasmija se.

Mande Prkelina -

suknja do kolina,

digni zeru vi¹e,

da Lintro ne uzdi¹e.

Stajao je nasred ulice na svoje dvije jadne, iskrivljene noge, a koljena su mu se bratski naslanjala jedno na drugo, oba hroma i nemoæna; ¹tap je ispru¾io preda se kao konjanik sablju kad ide na juri¹.

- Vra¾ji Lintro! - smijala se udovica, osjeæajuæi se poèa¹æena. - Star si, a jo¹ si lud!

- Ko je lud, pljuni mu na æud! E, je li tako, crna dlako? - obrati se publici uokolo po prozorima, namigujuæi brkom. Udovica je tek sada pocrvenjela, osjetiv¹i se sama pred svim tim nasmijanim svijetom.

Ja sam taki,

a ti taka,

svakog resi

svoja dlaka.ş

Spusti ¹tap i noge mu dva-tri puta lako klecnu, kao po nekom utvrðenom postupku za poèetak kretanja, a zatim se i pokrenu, sporo i te¹ko, kao poluge lokomotive.

- Kuda sti¾em, suknje di¾em... - vikne jo¹ na odlasku razmetljivo-beæarski, k'o lola i bekrija, visoko zamahnuv¹i ¹tapom, svojim trijumfalnim i slavnim oru¾jem, kome ima zahvaliti sav svoj ugled.

Krene. ©ala se zavr¹ila i on poku¹a uzeti poslovan izgled. Stane iz svega glasa izvikivati robu ¹to je upravo stigla s bracerom, objavljivati kupcima njenu izvrsnu kakvoæu i upravo smije¹no nisku cijenu (on se i smijao pri tom!), pozivati na hitnu kupnju, prijetiti nestankom robe, poskupljenjem, odlaskom broda, propa¹æu, smræu... Njegovo je vikanje kru¾ilo gradom kao alarm pred katastrofu, kao vatreni poziv osvjedoèenog filantropa i zabrinutog proroka. Kao glas vapijuæeg, prodiralo je u svaku ulièicu, u svaki kutak, razlijegalo se nad gradom, jezivo i kobno, kao objava sudnjega dana: budilo, drmalo tromu volju kupaca, ¹ibalo lijenost i nehaj.

Koraèa Lintro odva¾no i vièe za pet dinara, deset krumpira i mjericu ulja, a noge mu usrdno slu¾e: grabe u prostor zdesna i slijeva, kao da kose pred sobom brazdu kretanja, a on sam uspravio se gordo kao na konju i ispru¾io ruku na ¹tapu kao da prite¾e uzde i usporava nepotrebnu hitnju.

- Ljudi, ¾ene - zarièe na uglu (ugao dijeli glas na dvije ulice) - èujte anðela mene! U Vele, na braceri, svakog blaga bo¾jeg! Kupusa, sira, ulja i krumpira, lipih kako sam ja lip, bilih kako sam ja bil! Roba fina, mala cina. Idite i vidite. Robe je malo ostalo, kad je ne bude vi¹e, pritegni kai¹e! Za u¾inu slanu sku¹u, za veèeru krst za du¹u! Kaplju ulja daj na blitvu, da ti ne zvone na molitvu. I ne slu¹aj ¾enu ludu, ne govorim ti zaludu! Sutra Vela putuje za Far. ®uri, juri, uzmi, kupi, ne budi tovar!

- A ovo ti vièe Lintro, ravne noge, a kriva koljena, od boga stvorena - doda na koncu kao neku vrstu garancije za vjerodostojnost onoga ¹to je prije vikao.

Luta njegov glas krivim ulièicama kao ukleti zov bijede i rastu¾i gospoju Olivu. "Jadni Liatro", uzdahne sa simpatijom.

Ona nije voljela starce. U njima je gledala ne¹to sebièno i pro¾drljivo, ne¹to ¾ivotinjski bezobzirno u njegovanju svojih neshvatljivih i opakih navika.

Sama se o tome uvjerila kao predsjednica "Dru¹tva javne dobrotvornosti", koje je upravljalo gradskom ubo¾nicom. Tamo su bile svega dvije tihe starice. Jedna je jo¹ za ¾ivota poklonila sav svoj imutak samostanu i sada je u neprekidnoj molitvi i potpunoj gluhoæi èekala samo duhovnu nagradu za prinesenu ¾rtvu. Prava svetica. Druga, biv¹a prosjakinja, skupljala je krpice i ¹ivala haljinice za kæerkicu, koju je oèekivala da æe joj se roditi svake godine poslije jematve, pa je svakoga plaèuæi molila da joj pokloni napr¹njak, jer kako æe, jadna, ¹ivati bez napr¹njaka... ®ivjela je tiho u svom kutu, ¹ivala krpice pjevu¹eæi svojoj buduæoj kèerkici nina nani i smije¹ila se sretno.

Ali onih pet-¹est goropadnih, zlih staraca! ... Gospoja ih se Oliva naprosto pla¹ila. Neprestano su ne¹to tra¾ili, bunili se, protestirali! Jedan je, na primjer, zahtijevao da mu se svakog dana daje sedam suhih ¹ljiva, zbog stolice! I to ba¹ ¹ljiva, za suhe smokve nije htio ni da èuje! Drugi je opet ¾vakao zelene borove iglice (jer da to èisti krv), a mokrio je po sobi "zbog zdravlja", htio je da ¾ivi "prirodno" kao i ¾ivotinje u ¹talama, koje su upravo zbog toga i zdrave. Jedan je opet sakupljao sve na ¹to je nailazio, kakve god prljave otpatke i zarðale stvari (tko zna za¹to mu to mo¾e jednom slu¾iti?), pa je kod sebe napravio skladi¹te kojekakvog smeæa. Prava pokora, bo¾e oslobodi! Sama nije znala ¹ta da radi "Javna dobrotvornost" s tim starim èudovi¹tima? Konaèno, i milosrðe ima svojih granica!

Doista, starci su kao kazna bo¾ja. Gdje god se naðu, smetaju. I odmah poènu razvijati svoju ¹tetnu djelatnost, kao po nekoj du¾nosti; oni neæe da im se ka¾e da su se ulijenili u starosti, hoæe da zarade svoj kruh. Zavuku se tvrdoglavo u svoje navike, kao u neke duboke rupe, i nitko ih vi¹e nije kadar izmamiti napolje, nego i umiru tamo unutra, nezadovoljni i posvaðani s cijelim svijetom.

Svaki put kad je posjeæivala ubo¾nicu, gospoja je Oliva ulazila sa strepnjom u ono krilo biv¹e austrijske tvrðave "Gospina baterija", gdje su ¾ivjeli starci. Tko zna ¹to oni smi¹ljaju u svojim opakim i sebiènim glavama? Onaj, na primjer, od sedam suhih ¹ljiva mogao bi i ubiti, kad jednoga dana ne bi imao stolice...

Gospoja se Oliva zgrozi od gaðenja...

Glas Lintrov ponovo se javi iz velike daljine. Ona osjeti slatku strepnju po bedrima: promazi joj se Lintrov glas oko nogu i obavije ih dahom neke tople sigurnosti, ovdje visoko, u tvrðavi njena doma, mu¾a, ugleda... Ona je izvan dohvata, ona je uzvi¹ena, èista...

Glavno, ona ga se ne boji, kao ¹to se boji onih staraca... Ima na njemu ne¹to èisto i sveèano, ne¹to sveto. Doista, kojiput joj se uèini drevnim svecem ¹to ka¾njava ¾ensku oholost, kao sveti Ivan Krstitelj. Vuèe se ¾ivahno po svijetu, prioniv¹i smjerno na sebe pokoru svoje hromosti, i ¹tapom ¹iba nemilosrdno ¾ensku pokvarenost. Ne tuèe, nego razotkriva, razgoliæuje la¾nu svetinju i pokazuje svijetu ¹to je sram i stid. Kuda sti¾e, suknje di¾e! Kao vjetar, pravedan i èist!

On je nosio u sebi ne¹to od njena prezira. Ona se veæ vi¹e puta pozabavila mi¹lju kako bi ukrotila u sebi svoje dostojanstvo, koje je tako o¹tro dijeli od njega, i privukla Lintra k sebi, u neku vrstu svetog moralnog saveza. Osjetila je najprije neodoljivu ¾elju da na njemu izvr¹i èin milosrða: to bi bio prvi dodir koji bi ga vezao uz nju zahvalno¹æu...

I doista, poèela je o njemu voditi brigu bez njegova znanja, kao o djetetu bez buduænosti. Taj veseli starèiæ razbuktao je u njoj ¾ar dobroèinstva, a kako je gospoja Oliva bila sasvim neumjerena u plemenitim strastima, kojima kasnije pokoljenja di¾u spomenike, ako ne u kamenu i bronzi, a ono u sjeæanju, ¹to je kojiput i trajnije od bronze i kamena, ona je, u svojstvu predsjednice, postavila odboru "Javne dobrotvornosti" zahtjev da se Lintro primi u ubo¾nicu bez uobièajenih formalnosti. Tu je, dakako, nai¹la na otpor gospoða iz odbora, koje su potegnule pitanje Lintrove zavièajne opæine, krsnoga lista, pa èak i samoga identiteta.

On je bio do¹ljak, vlaj, negdje tamo iz tu¾ne sinjske krajine, a dolutao je ovamo prosjaèeæi, pa se od bogalja-prosjaka razvio, zahvaljujuæi svojoj veseloj prirodi, u instituciju usmene reklame za sumnjivu robu raznih sitnih preprodavaèa. Od osobnih dokumenata, toliko potrebnih graðaninu na¹ega stoljeæa, on je posjedovao jedino svoj popularni i, u neku ruku, pjesnièki nadimak Lintro. Tako su ga nazvali u djetinjstvu zbog hromosti, i osim toga jednog podatka ni¹ta vi¹e o sebi nije upamtio; on je bio samo Lintro i mislio je da æe mu to ime dostajati do smrti.

Meðutim, nije dostajalo... Gospoðe su se ¾estoko usprotivile zahtjevu predsjednice braneæi ogorèeno stavak dru¹tvenih pravila, u kome izrièito stoji...

No sada je i gospoju Olivu spopao sveti bijes milosrða. Raspaljena sasvim osobitom, gotovo materinskom brigom o "onom jadniku", ona visoko digne ka¾iprst i izgovori zlogukim glasom sibile: "Bog æe vas kazniti!"

Uèinilo se prestra¹enim gospoðama da se u tom èasu dogodilo ne¹to u sobi, da je ne¹to prhnulo u zraku nad njihovim glavama, kao da se sam prst bo¾ji maknuo iz svog velièanstvenog mira i spustio se meðu njih da kazni njihovu okrutnost. One su odjednom popustile. ©tavi¹e, po¾urile su se da priznaju svoju tvrdoglavost i da se pokaju.

Tako je gospoja Oliva pobijedila i strpala Lintra u ubo¾nicu. Ne ka¾emo uzalud "strpala", jer je u tom nastojanju bilo i ne¹to nalik policijskoj mudrosti, ¹to su gospoðe, kako su bile domi¹ljate, donekle i nanju¹ile.

- Jeste li vidjele, moje gospoðe, koja je to vje¹tica? - govorile su gospoðe poslije ove burne sjednice. - Govorite vi ¹to hoæete, ali ona, bo¾e mi prosti, ima ne¹to od vje¹tice. Jeste li èule kako je ne¹to preletjelo preko sobe, kad je rekla da æe nas bog kazniti? Umalo ¹to se nije i svijeæa ugasila...

- Ma da je meni samo znati za¹to se ona tako zauzima? ...

- Gospoðo moja, ja vam se èudim ¹to pitate... Boji se da joj on ne digne suknju!

- Pak ¹to da joj digne? I ona je ¾ena "ispod", kao i druge... Kad smo gole, sve smo jednake - doda gospoða, sebi za utjehu.

- Jest, gospoðo. Ali, ako je vje¹tica? ...

Naklapanja. Praznovjerne bablje prièe. Ni¹ta one nisu shvatile. A gospoja je Oliva i htjela ostati neshvaæenom: tako je u dvostrukoj sigurnosti èuvala svoju tajnu.

Sad je bila mirna. Lintro u ubo¾nici, a djelo milosrða pred licem bo¾jim! Noge joj zadrhta¹e od silnog zadovoljstva i koljena joj se razdragano poljubi¹e od osjeæanja sigurnosti, kao sretni ortaci u tajanstvenom poslu. Osjeti¹e golu intimnost svoga stidnog zanimanja, kao aptisti iza zavjese, i upusti¹e se u sasvim nesputane i èak lascivne dodire. Ona osjeti burne orgije rijeèi po svojim golim nogama, golicanje i kikot mladiæa. Morala je ¾estoko stiskati bedra, da bi obuzdala ¾marke sreæe ¹to su joj u bijesnim valovima plavili tijelo.

Bila je sada slobodna. Mazila je svoju slobodu kao maèkicu, ¹aputala joj, kupala se u njoj kao u toplom mlijeku. I sve je bilo milo, toplo, meko, Mike, Koke, Mikelin! Bimbilin mali, ludi, smije se pod prozorom, a eto ga sad na koljenu, na bedru, mazi se, krije se, ¹kaklji, oh!... Gdje si, gdje si, mali, mali, Bimbilin, curica mamina?

Glasovi mladiæa vrve na ulici, bruje, grgolje mutirajuæi, prosipaju se kao orasi. A posvuda tu¾no vise suknje i ¹u¹te neutje¹no, udovièki osamljene, nezanimljive. Zastave su spu¹tene i jedra skupljena: ne jedre ohole galije. Mièu se ¹utke na krakovima, kao smije¹ni dvonogi kukci. Nema vjetra... ha, ha, ha... Likuje gospoja Oliva.

Ne prolama se vi¹e po uglovima: "Ljudi, ¾ene, èujte anðela mene! Kuda sti¾em, suknje di¾em! "Vihor je pro¹ao. Sad je mir. Sad mo¾e i sama bez strepnje izaæi na ulicu sa svojom tajnom pod naborima zavjese... Lintro je spustio ¹tap u ubo¾nicu, zabio ga u zemlju i dr¾i se njega kao nepomiène, èvrste osovine oko koje se svijet okreæe; uèvrstio se u sigurnosti, do smrti.

Lintro je zabio ¹tap u zemlju, podupro njime bradu i slu¹a bez zanimanja buntovne razgovore staraca. Svejedno mu je ¹to oni govore. Njega su tu ugurali protekcijom. Rekli su mu da nema pravo na ubo¾nicu, no ipak, po¹to se gospoja Oliva tako zauzela, primaju ga, ali... Da, sad je tu, i ne bi se htio zamjeriti.

Slabo jest, to je istina; malo graha o podne, dva lista blitve uveèe, ujutro tri suhe smokve i zalogaj kruha... Da, tako je, zato je i naopako. Kakvih je on riba pojeo kad je zaraðivao, pa ovnujskih glava, krumpira, bakalara! Ali i zrno graha i list blitve sigurni su tu kao dan i sunce na nebu. Kad svane, on ima dan pred sobom, utvrðen kao program sveèanosti, sa svim taèkama, i sve se odvija redom, taèno i sigurno, a svaku taèku oèekuje s interesom kao novost, èak i s rado¹æu. A koji put ima i iznenaðenja, kupusa i krumpira, leæe s kostima, a za Uskrs bila je i juha i noge od ovna.

Njegove noge sada miruju. Poèivaju u hladovini, nemoæne, zaslu¾ne, kao stari, vjerni konj nekog glasovitog vojvode. Nad njima vjetar sanjivo ¹umi u borovima, kao da im svakim dahom odaje priznanje za sve prevaljene prostore, kao da im cjeluje umorna koljena, ¹to su se uzaludno nahodala po tom svijetu ludom i nesmiljenom, i sada su skromno i ponizno u¹la pod okrilje sna i odmora, kao u tiho predvorje smrti. Tu im je krov i odmor i komad prosjaèkoga kruha, bez vike i komedije, bez lakrdija¹tva i prebijanja od ugla do ugla "ljudi, ¾ene, èujte anðela mene"...

Ali ¹to je bilo potrebno gospoji Olivi da jednog dana bane u taj mir? ©to joj je trebalo da izaziva to jadno zadovoljstvo, ponizno prostrto u pra¹ini pred njenim moænim nogama, previjajuæi se od zahvalnosti?

Starci su se grijali u zaklonu iza vanjskog bedema tvrðave na slabom zimskom suncu, ohlaðenom od ki¹a i hladnih sjevernih vjetrova, i naklapali svoje tu¾ne i uzaludne razgovore o svim zlima kojima su izlo¾eni tu u ubo¾nici.

- Da je meni samo sedam 'iljada, i¹ao bi' ja u Ameriku, pak zbogom lipa na¹a!

- Sedam 'iljada? Nema¹ ni sedam ¹ljiva za, recimo, ljudski poæ od sebe...

- Ma govorim, kad bi' imao...

- Eh, kad bi imao! Kad bi' ja imao samo adresu od æere u Americi!...

- A za¹to ti ona ne po¹alje ¹togod? Govori¹ da je bogata...

- Kad su joj bratova dica pisala da sam ja umro, pak ¹alje njima.

- A tebi krst za du¹u! - reèe Lintro, gotovo podrugljivo.

- Poslala je ona njima, moj Lintro, meni za sprovod; i to su mi ukrali. I krst za du¹u su mi ukrali.

- ©alju i drugi Amerikanci za ovo na¹e ubo¾i¹te, pak sve popapaju one ¹jore gospoje od Dobrotvornosti.

- E, da. Jerbo smo mi prostaci. ©to æe nama dolari i fina roba i postole "ameriken ¹u" s potplatima od gume?

- Neka mi dadu ¹to je moje, pak æu ja znati ¹to æe mi!

- Roge æe ti dat! One s tim pokrivaju svoju ¹porkicu...

- Pa kad im se one suknje u¾e¾u...

- To zna Lintro, on im di¾e suknje... Kako ono, Lintro: "Kada stignem, suknju dignem?"

Nastalo je malo, pakosno veselje: otkrili su taèku svoje ciniène, mu¹ke nadmoæi, i u¾ivali su u njoj. Tresli su se i ka¹ljali od smijeha, kao da ih je odjednom zahvatilo neko obijesno ludilo, pa ih zakovitlalo, kao ¹to vjetar kovitla mrtvo jesenje li¹æe i di¾e ga visoko u zrak, u bezbri¾nost i mladost, da zatreperi jo¹ jednom prije smrti na suncu, prema plavom vedrom nebu, kao za ¹alu.

Lintro se nije smijao. On je jedini opazio gospoju Olivu kako im prilazi, puna neke sveèane prijaznosti, kao da prilazi djeèjoj igri, s darovima dobrote na licu. Starci su jo¹ kikotali kad ju je on pozdravio, gotovo bez glasa ponizno. Nastao odjednom muk i ti¹ina, kao da je uèiteljica u¹la u razred.

To su bili dobri znakovi, koji su ohrabrili gospoju Olivu. Ona je s tremom dolazila ovamo, kao da se upu¹ta u neku neizbje¾ivu pustolovinu. Pratila ju je, dodu¹e, upraviteljica ubo¾nice, mr¹ava i stroga opatica, koje su se starci bojali, ali za njenu vrstu straha upraviteljica joj nije bila ni od kakve pomoæi. Odluèila se napokon da doðe vidjeti mirnog, ¹utljivog, spa¹enog Lintra (kako ju je izvijestila upraviteljica), da vidi vlastitim oèima to èudo svoga milosrða i da primi sama njegovu zahvalnost kao nagradu za svoje djelo.

To su sve bili "javni" razlozi njena dolaska, to jest razlozi koje je smjela nanesti a da se ne izlo¾i te¾em ogovaranju, nego da je proglase oholom i samoljubivom, kakvom su je, uostalom, i smatrali. Ali kad je prilazila, ¾marci su je podilazili od nogu pa navi¹e, gdje su se slijevali u jednu stra¹nu matiènu struju ¹to je ru¹ila u njoj svaki razuman otpor i gurala je, vukla ovamo, kao ¹to neke ljude privlaèe mraène dubine i ponori. Ona je znala da dolazi izazivati sudbinu, i to joj je pru¾alo onu suludu nasladu kojom se opijaju svi pustolovi kad polaze u nepoznato.

Pribli¾avala se Lintru kao ¹to krotitelj prvi put prilazi ukroæenoj zvijeri. Smije¹ila mu se laskavim osmijehom, koji mu je jo¹ iz daljine pru¾ala kao mito za oèekivanu krotkost i po¹tovanje s njegove strane. Ona je ¾eljela sporazum i mir gotovo (eto, èak!) i na bazi ravnopravnosti; ona je po¹teno ulo¾ila svoj udio: odrekla se pravde zbog milosrða, ona se ¾rtvovala, te je sada s pravom oèekivala Lintrovo priznanje. Priznanje svoje sigurnosti, svoga imuniteta u njegovom "ka¾njivom prostoru", na dohvatu njegova ¹tapa; htjela je da se utvrdi ta njena prednost, da se zna da je ona jedina, jedina, nepovrediva i odabrana! Ona, izmeðu svih ¾ena, uzvi¹ena!

Lintro je sve to shvatio kao dobro raspolo¾enje za¹titnice, gospoje Olive; kao lijep dan i radost ¹to jo¹ sunce grije, iako se godina primièe kraju, pa nije ni sam htio da bude natmuren i zagonetno miran. Htio je, naprotiv, da poka¾e gospoji Olivi svoje zadovoljstvo ¹to je u ubo¾nici, gdje je napokon na¹ao sreæu, da iska¾e svoju radost ¹to vidi nju, za¹titnicu, jednom rijeèi, htio je da se poka¾e sa svim svojim nekada¹njim svojstvima veseljaka i starog vjetrogonje, da ne bi gospoja mo¾da pomislila kako je on tu nezadovoljan i neveseo, kako se izmijenio, oronuo i izjednaèio s ovim zagri¾ljivim i svadljivim starcima. Zato ðipne na noge pred gospojom Olivom, èak i preko svojih snaga, te se umalo nije i sru¹io zbog pretjerane ¾ustrine. No svojim èarobnim ¹tapom on zaèas pronaðe onu sumnjivu taèku svoje labave ravnote¾e, kojom ga je obdario ¾ivot, i svlada je s lakoæom kao da je otjerao komarca. Noge su mu, mada s vidljivim naporom, izdr¾ale taj stari statièki trik, kojim je ponekad izvodio fizikalna èudesa, kao muha ¹to hoda po plafonu. On stane pred gospoju Olivu kao "najbistriji djeèak" pred kraljicu-majku, da uzvelièa njen milostivi posjet siroti¹ta, te uzme izvoditi nekakav improvizirani smu¹eni program, ako se programom mo¾e nazvati suludo naklapanje Lintrovo, a sve u rimama, o srcu i du¹i (napregni u¹i), o krilu i Okrilju (svi ga sveci blagosivlju) i kako se tu blago ¾ivi, hvala bogu i gospoji Olivi...

Starci su se smijali u ¹aku: oèekivali su na koncu Lintrovu bravuru, No gospoja je Oliva s blagonaklonom ozbiljno¹æu slu¹ala Lintrovo besmisleno naklapanje, i osjeæala se poèa¹æenom. Ona je, ¹tavi¹e, trijumfirala u sebi gledajuæi ga kako se napre¾e da je odlikuje i uzvelièa, pa je svakiput kad bi je spomenuo ili makar aludirao na nju, lako kimnula glavom u znak odobravanja i zadovoljstva.

To je Lintra toliko obezobrazilo te je postao sasvim neumjeren. Stao je mljeti koje¹ta, potpuno nesuvislo, kao da je poludio. Nizao je neke èudne, izmi¹ljene rijeèi bez ikakva smisla, jer sad je veæ htio i nasmijati gospoju Olivu; poèelo ga je zabrinjavati njeno sveèano lice (nije znao srdi li se ona), pa s vrlo izrazitom gestikulacijom zavr¹i svoj program nekom ¹aljivom pjesmicom o Mari i Jeli, koju je onèas improvizirao. To jest, kako su se Mare i Jele s momcima splele, pa kako se usrdno pletu, ne vide tetu... a teta sa ¹tapom doleti, pa hop! - po Mari i Jeli o¾e¾i, opleti... I kako se razmahao ¾ivo, kao da se ponovo uhodao u svoj stari, lakrdija¹ki stil, kao da se nehotice zaletio u omamu i pao u zanos bezbri¾nog uliènog ¾ivota "ljudi, ¾ene, èujte anðela mene, kuda sti¾em suknje di¾em!", i doista poleti negov ¹tap gospoji Olivi pod suknju i di¾e je visoko, do grla!

Gospoja je Oliva bila jo¹ toliko prisebna da je pala na ispru¾ene ruke upraviteljièine, i zatim se onesvijestila.

Starcima je zapeo smijeh u grlu! Lintrova je bravura bila vratolomna, Oni su istog èasa vidjeli da prisustvuju njegovoj katastrofi. Gledali su ga kao èovjeka koji je pao s kruni¹ta tvrðave i razmrskao se tu kod njihovih nogu...

A on sam spustio polako ¹tap na zemlju, kao neki bojovni maè kojim je upravo probio a¾daju, pa se, kao sluèajni heroj, zagledao u nedoumici, u onesvije¹tenu gospoju Olivu nikako ne shvaæajuæi strahotu svoga èina, Pak ¹to? Kuda sti¾em, suknje di¾em... Zar je u tome neka uvreda? Ne, nikako nije shvaæao...

Gospoja Oliva nije vi¹e izlazila iz kuæe. Bila je osramoæena, izjednaèena, uni¹tena. Mrtva. I htjela je umrijeti. Ali prije smrti htjela se jo¹ naslaðivati djelovanjem kazne...

Ponovo je slu¹ala Lintrov glas po ulicama "ljudi, ¾ene, èujte anðela mene", ali glas smalaksao i izgubljen, kao potamnjeli glas glumca koji se zauvijek opra¹ta od publike. Ona je pratila sa zadovoljstvom to tiho umiranje kako kru¾i po gradu, bez kruha i krova, kao da vapije i tra¾i pod hladnim zimskim nebom malo, toplo mjesto, gdje bi se konaèno smirilo i izdahnulo. To je bila jedina satisfakcija koju je mogla dobiti za svoje crno razoèaranje i jadna naknada za izgubljeno slatko sanjarenje nad svojim golim koljenima.

Nitko nije znao ¹to je ona izgubila. Tajnu je saèuvala, a izgubila je sve. Taj ju je glas samo sjeæao nekada¹nje sreæe. A bilo je ne¹to slatko u toj pustoj, samotnoj, hladnoj tuzi kad bi se kroz zimski zrak i ledeni vjetar javio Lintrov glas iz daljine. Kao glas pro¹losti i slatkih uspomena...

No i taj je glas utihnuo jednoga dana; Lintro se vi¹e nije javljao. Kad su zapuhale stra¹ne zimske bure nekoliko dana redom te su se i vode smrzavale i padale mrtve ptice od studeni i ¾eði, na¹li su jednog jutra Lintra u zaklonu iza tvrðavnog zida, nedaleko od onog mjesta gdje je gospoji Olivi digao suknju, ukoèena i mrtva, Zakopao se u suhe borove iglice, da bi se za¹titio od ledenog vjetra ¹to je urlao tih noæi nad gradom, i tu se skvrèio i umro.

Na¹li su ga starci iz ubo¾nice, koji su ga i nosili sutradan u sprovodu. A sprovod, koji je i¹ao na tro¹ak "Javne dobrotvornosti", bio je ogroman i sveèan, s mno¹tvom vijenaca od palminih grana i kr¾ljavog zimskog cvijeæa bez mirisa. To je bio znak zahvalnosti udovica i ¾ena za pokojnikovu veselost. I naèelnik se htio za ne¹to odu¾iti, pa je odredio, uz prigodnu ¹alu, da u sprovodu svira opæinska limena glazba vesele koraènice, koje bi sigurno i pokojnik ¾elio da su ga mogli pitati.

Gospoja je Oliva gledala sprovod iza pritvorenih perzijana i plakala. Na crnom poklopcu mrtvaèkog sanduka le¾ao je stari Lintrov ¹tap simbolièno i tu¾no, sam i napu¹ten, kao sirota; tako djeluje sirotinjski i osamljeno, simbolièno i tu¾no osedlan konj u pogrebnoj povorci svoga gospodara. Gospoja se Oliva gu¹ila u plaèu. Za sandukom su i¹le suknje, kao udovice. To nepregledno mno¹tvo ucviljenih nabora odmahivalo je tu¾no posljednje pozdrave... I gospoja Oliva posegne za svojom suknjom i odmahne za pokojnikom: "Zbogom, zbogom, jadni Lintro"...

Sve je bilo mrtvo. I pusto. ®eljela je Lintrov ¹tap, i dali su joj ga. Ona ga je pobo¾no okitila vrpcama i cvijeæem i èuvala ga kao moæi sveèeve u ormaru, meðu svojim svilenim rubljem.

Noæi su zimske beskrajne i mraène, u njima vjetrovi urlièu i ki¹e plju¹te, a sna nema dovoljno za cijelu dugu noæ, pa se èesto èinilo gospoji Olivi da kroz huku vjetra èuje glas "ljudi, ¾ene, èujte anðela mene!" i pokrivala se preko glave od straha, Ali glas se jednako javljao i pod pokrivaèem... "èujte anðela, anðela, anðela"... Otvarao se ormar sa ¹kripom, a iz njega izlazio Lintrov ¹tap i hodao buèno po kuæi, kao da tra¾i vrata u mraku: odazivao se vjerno glasa svoga gospodara...

Gospoja je Oliva budila mu¾a i silila ga da oslu¹kuje; on je èuo samo vjetar i ki¹u i govorio joj da je luda, pa je spavao dalje bez briga i straha, i opet je ostavljao samu. Ona ga je mrzila.

Dala je odslu¾iti bezbrojne mise za upokoj Lintrove du¹e, a sama se bacila na jo¹ neviðenu pobo¾nost i milosrdna djela, te su je veæ u gradu smatrali sveticom.

Ali glas se jednako javljao:

...Èujte anðela, anðela, anðela, anðela... i tako svu noæ.

"A mo¾da je on doista sada anðeo?" - sine joj jedne noæi misao i ukoèi je od strave. Osjeæala je veæ ognjene ¹tapove kako je ¹ibaju po golom tijelu u najdubljoj jami paklenoj i vidjela Lintrovu du¹u kao bijelu golubicu kako lebdi nad ognjem, obasjana sjajem nebeskim.

PRAH

Ah, pozna ga, pozna ga! To je ono oblo, pravilno n kao krila galeba. Na n ju je upozoravao neka ga ne pi¹e u njegovoj adresi kao u. On nije Touko, nije Jaukiu, Japanac. On je Jankin, Tonko plemeniti Jankin, a ne neki tam